Kultura

Milioni eura zaobilaze Crnu Goru

Poznate filmske zvijezde sve češće svraćaju u susjedne zemlje, snimaju velike filmske ili televizijske projekte i troše na stotine hiljada ili miliona eura. I dok Srbija i Hrvatska posljednjih godina bilježe pozamašne prihode, Crna Gora još nije počela da primjenjuje podsticajne mjere za producente.

Svakom domaćem ili stranom producentu koji na teritoriji Crne Gore uloži minimum 100.000 eura za snimanje filma, Zakon o kinematografiji garantuje povraćaj od 20 odsto. Naravno, pod uslovom da dio novca za snimanje nijesu dobili iz državnog budžeta za kinematografiju.

Pored fantastičnih prirodnih lokacija za snimanje u našoj državi, ta finansijska olakšica smišljena je kao mamac za producente koji i te kako vode računa o budžetu. Iako je od usvajanja Zakona o kinematografiji proteklo godinu i po dana, ova podsticajna mjera još nije počela da funkcioniše. Štaviše, još nije osnovan ni filmski centar koji bi, po slovu Zakona, trebalo da se bavi i „stvaranjem povoljnih uslova za povećanje broja i obima inostranih snimanja u Crnoj Gori“.

I pored takvog stanja, inostrani producenti i filmske zvijezde ipak dolaze u Crnu Goru, ali u ovom trenutku niko ne raspolaže preciznim podacima koliko su potrošili i ko je sve imao koristi od njihovih poslova.

Stvaranje preduslova

Nakon osnivanja filmskog centra i njegove registracije, prema riječima direktorice Direktorata za kulturnoumjetničko stvaralaštvo u Ministarstvu kulture Dragice Milić, pristupiće se donošenju akata neophodnih za implementaciju obaveza koje proizilaze iz Zakona o kinematografiji.

“To su, prije svega, uredba o podsticajnim mjerama za inostrana snimanja u Crnoj Gori, kao i metodologija za obračun naknada obveznika izdvajanja za filmski fond. Ta akta su pripremljena i programom rada Vlade planirana za prvi kvartal 2017. godine”, rekla je Milić.

Na taj način, kako je istakla, biće stvoreni svi preduslovi za početak rada filmskog centra i realizaciju obaveza Zakonom definisanih kao javni interes u oblasti kinematografije.

“Među njima je promovisanje kinematografskih potencijala Crne Gore u cilju privlačenja većeg broja inostranih producenata za snimanja u našoj zemlji. To je veoma važan segment rada filmskog centra i tek kada on zaživi, moći ćemo i konkretno da govorimo o benefitima koje donosi državi”, kazala je Milić.

Do sada, kako je istakla, Ministarstvu kulture nijesu mogli biti na raspolaganju takvi podaci, bez obzira na to što je poznato da je jedan broj inostranih filmskih ekipa snimao u Crnoj Gori.

“U propisanoj proceduri te ekipe će ubuduće biti u obavezi da prijave troškove produkcije u Crnoj Gori, jer je to osnov za potencijalni povraćaj dijela uloženih sredstava. Poznati su nam efekti primjene takvih mjera u regionu i Evropi, a ta iskustva obavezuju da ih primijenimo i u Crnoj Gori. Na taj način stvaramo uslove da film bude značajan činilac kulturnog izraza kojim se prezentujemo svijetu”, kazala je Milić.

Milioni drugima

Prema procjenama Srpske filmske asocijacije, u posljednjih nekoliko godina Srbija je od stranih filmova, TV projekata, reklama i postprodukcije zaradila više od 60 miliona eura. Taj iznos je na godišnjem nivou varirao između šest i 20 miliona. Toliko su producenti potrošili na snimanje u Srbiji prije uvođenja filmskih podsticaja. To je za Pobjedu potvrdila izvršna direktorka Srpske filmske asocijacije Milica Božanić, koja je istakla da je u posljednjoj deceniji u Srbiji snimljeno 25 stranih ostvarenja i desetak TV filmova i serija. Najpoznatiji među njima bio je „Coriolanus“ Rejfa Fajnsa 2010. godine.

Ona je objasnila da je Ministarstvo privrede Srbije od aprila ove godine uvelo filmske podsticaje po modelu „direktnog povraćaja“ od 20 odsto na ostvarenu potrošnju u filmskoj produkciji od minimum 300.000 eura za filmove i TV serije. To je sada već, kako je rekla, standardni model kakav postoji u Českoj, Hrvatskoj, Makedoniji, Njemačkoj, Norveškoj… Ove podsticajne mjere uvelo je ukupno 19 zemalja Evrope, 44 američke savezne države i desetak zemalja Azije.

“Program je specifičan po tome što uključuje i postprodukciju, ali i namjenski film, odnosno visokobudžetne projekte iz advertajzinga”, kazala je Božanić i dodala da filmski sektor u Srbiji, nakon povraćaja sredstava, ove godine očekuje dobit od oko 15 miliona eura.

Saradnica Odjeljenja za podsticanje ulaganja u filmsku industriju u Hrvatskom audiovizuelnom centru (HAVC) Margarita Perić objasnila je za Pobjedu da podsticajne mjere za inostrane produkcije postoje od 2012. Te godine na teritoriji Hrvatske snimalo je i koristilo podsticaje ukupno pet stranih produkcija, koje su potrošile 24,5 miliona kuna (oko 3.200.000 eura). Tokom 2013. godine četiri strane produkcije potrošile su 58 miliona kuna (blizu 7.700.000 eura); 2014. osam stranih produkcija potrošilo je oko 82,8 miliona kuna (11.000.000 eura), a 2015. godine 10 produkcija potrošilo je gotovo duplo nego prethodne godine 159,3 miliona kuna (oko 21.100.000 eura). Možda i najpoznatija od njih je produkcija serije „The Game of Thrones“, koja je Dubrovnik ponovo upisala na mapu prestižnih svjetskih turističkih i filmskih destinacija.

“Podaci za 2016. još su preliminarni i biće objavljeni do kraja godine. Otprilike je riječ o potrošnji oko 72,3 miliona kuna (blizu 9.600.000 eura), koju je ostvarilo sedam inostranih produkcija”, kazala je Perić.

Pregovaranje

Uvođenje programa podsticajnih mjera svakako nije teklo glatko. Trebalo je ubijediti državnu vlast da svake godine u budžetu planira određenu svotu novca za povraćaj stranim producentima. Milica Božanić podsjeća da uvođenju olakšica za producente u Srbiji prethodilo sedam godina lobiranja.

“Za to vrijeme uradili smo mnogobrojne predloge programa, analize u drugim zemljama, kao i analize domaćih kapaciteta, imali razgovore sa raznim resorima u ministarstvima privrede, regionalnog razvoja, državne uprave, turizma, kulture… Film kao djelatnost, dakle, dotiče najrazličitije sektore i važan je opštedržavni konsenzus”, kazala je Božanić.

Proces pregovaranja u svim državama je uglavnom isti. To su Milici potvrdile i kolege iz Norveške, Poljske, Švedske, Španije…

“Postoji veliko nerazumijevanje filma kao ekonomske djelatnosti, efekata, načina implementacije i činjenica da od države tražite još jedno budžetsko davanje. Zato je bilo važno što su se u proces zagovaranja uključile i Privredna komora, kabinet potpredsjednice Vlade i druge institucije, da bismo zajednički iznijeli jedan potpuno nov program kazala je Božanić. U Hrvatskoj, prema riječima Margarite Perić, proces pregovaranja nije trajao dugo jer je tadašnja Vlada prepoznala potencijal programa.

Nakon otprilike godinu od pokretanja inicijative za uvođenje podsticaja u julu 2011. usvojen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o audiovizuelnim djelatnostima, kojima su uvedene finansijske mjere podsticaja u obliku povrata dijela novčanih sredstava (20 posto) utrošenih u Hrvatskoj”, kazala je Perić.

Studija i kadrovi

Srbija danas, prema riječima Milice Božanić, ima sve neophodne produkcijske kapacitete kojima može da odgovori na gotovo svaki projekat.

“Sa privatizacijom i ulaganjima koja se dešavaju u Avala studiju i postojećim PFI studijom, Srbija će kroz par godina imati da ponudi dva ozbiljna filmska objekta te vrste uz brojne manje TV i advertajzing studije. Posebno smo ponosni na naš sektor scenografije koji svaku lokaciju pretvori u spektakularni filmski objekat”, istakla je Božanić.

Hrvatske filmske ekipe, ističe Margarita Perić, zasad uspješno odgovaraju zahtjevima stranih produkcija koje koriste mjere podsticaja.

“Svakako bi u skoroj budućnosti valjalo ulagati u izgradnju studija i postprodukcijskih kapaciteta kako bi se privukao veći broj projekata i povećao udio produkcijskih dana ostvarenih u Hrvatskoj”, kazala je Perić.

Zbog svoje geografske raznolikosti, Hrvatska je atraktivna destinacija za snimanje, jer su na relativno maloj udaljenosti producentima dostupni različiti krajolici, kao i istorijsko-kulturne lokacije. To, prema riječima Perić, smanjuje cijenu snimanja. Ona je dodala da hrvatski filmski radnici profesionalno napreduju nakon svake saradnje sa inostranim ekipama što, na ukupnom planu, jača hrvatsku kinematografiju.

Samo priroda

Crna Gora, sa druge strane, nema podsticajne mjere, studija, filmski centar, niti znatniji broj kinematografskih profesionalaca. Ima, jedino, odlične lokacije za snimanje. To potvrđuje i izvršni direktor producentske kuće „Artikulacija” Ivan Đurović, koji je za Pobjedu istakao da mnogo gubimo jer, u odnosu na region, imamo samo ono što nam je bog dao.

“To su prelijepe lokacije. Svi koji dolaze iz inostranstva, a ima ih u velikom broju, dolaze zbog lokacija jer nemamo ni brojnu ekipu, ni opremu, studija… Kad nemamo ni to, a kasnimo sa primjenom Zakona o kinematografiji, onda smo u velikom gubitku. Zbog toga nas zaobilaze značajne filmske produkcije i tako gubimo veliki novac. Inače, novac je samo direktni benefit, a indirektni je ogromna promocija naše države”, istakao je Đurović.

Filmske ekipe, prema riječima Đurovića, u Crnoj Gori za nekoliko sati mogu promijeniti veoma različite lokacije na relaciji od mora do planina.

“U istom danu možete snimati u planini, na snijegu, a potom scenu kupanja na moru”, Ističe Đurović.

“Jedna od ključnih boljki Crne Gore je i manjak profesionalnih kadrova. Ipak, imamo jedan mali broj ljudi koji sjajno znaju svoj posao, traženi su i samim tim dobro prolaze”, istakao je Đurović.

Reditelj Branko Baletić, čija je producentska kuća ,,B film Montenegro” nedavno u Crnoj Gori radila na međunarodnom projektu „Papillon“ (Leptir), kazao je za Pobjedu da je dio naše uobičajene prakse donošenje tzv. pozitivnih zakona.

“Međutim, primjena zakona iz nekih razloga uvijek kasni. Klasičan primjer je upravo ovaj povraćaj dijela novca potrošenog za snimanje na teritoriji Crne Gore”, kazao je Baletić.

Film „Papillon”, ističe on, rađen je u Crnoj Gori, Srbiji, Češkoj i na Malti.

“Više od mjesec dana je jedna velika ekipa snimala u našoj državi. Njihovi pravnici su znali za naš Zakon o kinematografiji i podsticajne mjere koje propisuje. Ali, bili smo u situaciji da objašnjavamo ljudima kako Zakon ipak ne funkcioniše. Istovremeno, ovdje je htjela da radi i jedna velika indijska ekipa, koja se spremala da snimi tri-četiri filma. Međutim, njihovi pravnici su se ranije raspitali o zakonskim regulativama i odustali su, iako su bili našli objekte i lokacije”, tvrdi Baletić.

On je prepričao i susret sa francuskim producentima, koji su tokom posjete Crnoj Gori prvo tražili da obiđu filmski centar.

“Morali smo im reći da nemamo tu instituciju. Pitali su mogu li otići kod ministra kulture na razgovor, a u tom trenutku još nije bio imenovan. Pitali su i za Udruženje filmskih umjetnika i radnika, ali ni ono ne funkcioniše. Eto odgovora zašto i ova stvar sa podsticajnim mjerama ne funkcioniše”, rekao je Baletić.

Plaćanje ceha

Komentarišući činjenicu da u Crnoj Gori nema dovoljno filmskih profesionalaca, Baletić kaže da je sve to „plaćanje ceha, jer smo kinematografiju gurnuli u ćošak“.

“Kinematografija nije jedan ili dva snimljena filma, nego funkcionisanje čitavog sistema, od škola, bioskopskih sala, do proizvođača, distribucije i naravno krovnih zakona o kulturi i kinematografiji. Tek kad se pokrenu svi elementi, tad postoji kinematografija, tada ćemo imati školovane kadrove i dobre profesionalce”, rekao je Baletić.

Dok se to ne dogodi, još ćemo, po svemu sudeći, grabiti mrvice od pozamašnog finansijskog „kolača” koji se dijeli u regionu. Kaskanje za regionom košta Crnu Goru milione eura, a istovremeno se gubi dragocjeno vrijeme potrebno za profesionalno uspostavljanje institucija, obuku kadrova i samim tim čvršću i bogatiju domaću i inostranu filmsku produkciju.

Mađarska lider po zaradi i broju filmskih projekata

U odnosu na zemlje bivše Jugoslavije, najviše projekata u regionu privlači Mađarska i ostvaruje 300 miliona dolara godišnje od stranih produkcija. To je, prema riječima Milice Božanić, rezultat efikasnosti njihovog sistema poreskih podsticaja koji je nešto drugačiji od modela koji postoje u Hrvatskoj, Srbiji i Makedoniji. Od naredne godine i Slovenija uvodi olakšice za producente, čime će sve zemlje bivše Jugoslavije, osim BiH i Crne Gore, imati podsticajne mjere.

“Region postaje veoma atraktivno mjesto za snimanje i to je upravo prilika za kombinovanje lokacija i zajedničku saradnju na privlačenju visokobudžetnih holivudskih projekata”, smatra Božanić.

Sve je spremno za osnivanje filmskog centra

Direktorica Direktorata za kulturno-umjetničko stvaralaštvo u Ministarstvu kulture Dragica Milić kazala je za Pobjedu da je odluka o osnivanju filmskog centra pripremljena i stavljena u proceduru koju podrazumijeva njeno donošenje.

Takođe, budžetom Crne Gore za narednu godinu planirana su sredstva za rad te ustanove.

“Dakle, možemo reći da je izvjesno da će Vlada Crne Gore tokom decembra donijeti odluku o osnivanju filmskog centra i da ćemo uskoro i mi, poput svih zemalja regiona i Evrope, obezbijediti institucionalno utemeljenje oblasti kine matografije”, kazala je Milić.

Svako ministarstvo je tvrđava za sebe

Nadležna ministarstva, prema riječima reditelja Branka Baletića, trebalo bi da razumiju da funkcionisanje podsticajnih mjera može donijeti samo dobit Crnoj Gori.

“Sve ovo je dokaz da sistem ne funkcioniše, da je svako ministarstvo tvrđava za sebe. Ali, postoji opšti interes koji je neuporedivo važniji od interesa tih ministarstava, a to je da te pare dođu u Crnu Goru. Neka vrsta fleksibilnosti i zajedničkog dogovora morala bi da postoji”, kazao je Baletić i dodao da je produkcija filma „Papillon“ u Crnoj Gori potrošila oko milion i po eura.

Send this to a friend