Druga zbirka proze i poezije članova Foruma mladih pisaca KIC-a “Budo Tomović”, pod nazivom “…ili je to već neko isplanirao…” predstavljena je u sali DODEST, pišu Dnevne novine.
Pored mladih autora, koji su kazivali svoju poeziju, o stvaralaštvu članova Foruma govorili su urednica i recenzent knjige Jelena Knežević, publicista Vanja Kovačević i urednica informativno-edukativnog programa KIC-a Valentina Knežević. Likovni urednik izdanja je Suzana Pajović, dok je izdavač JU KIC “Budo Tomović”.
U zborniku je zastupljeno osamnaest pjesnikinja i pjesnika Jana Radičević, Jelena Đurović, Milena Radević, Aleksa Đuričković, Irina Lakić, Marija Vesković, Milan Mitrović, Ane Spahić, Nikola Ćorac, Marko Stanojkovski, Anđela Matanović, Barbara Delać, Nataša Gudelj, Luka Boljević, Alen Drpljanin, Sanja Raković, Bojana Maraš i Marija Vlaović.
Razvoj umjetničkog izraza u odnosu na prvo izdanje zbornika je vidan, kaže Jelena Knežević. U umjetničkom smislu, kako ona navodi, ovi pjesnici su nadrasli svoja ranija dostignuća tokom brojih aktivnosti Foruma. Knežević je podsjetila da je, osim književnih predstavljanja, diskusije o poeziji, upoznavanjima sa piscima, Forum realizovao i Teatar poezije, program koji je predstavljen na brojnim festivalima, među kojima i na Ratkovićevim večerima poezije.
Knežević je skrenula pažnju na značajna metapoetička mjesta u tekstovima mladih pisaca koja daju različite odgovore na pitanja o porijeklu i ulozi književnosti, otkrivajući da je za nove poete našeg vremena pjevanje i mišljenje neodvojivo.
“Literatura je njihov način da dublje, supstancijalnije dožive život, ljubav i razočarenje i da se sa taštinom, prolaznošću i smrću suoče i kao pripadnici svoje generacije, i kao pjesnici- misleća bića, u živom međusobnom dijalogu na redovnim sastancima Foruma”, precizirala je Knežević.
Da su trepeti muzike i života u kojima se jasno oslikava želja za stvaranjem vidno prisutni u zborniku, saglasan je i Vanja Kovačević.
“Zbirka je objedinila različite prosedee, poetike i senzibilitete mladih stvaralaca. Poezija koja se nalazi pred nama iskušavanje je ozbiljnog. Ovi pjesnici pretjerano ne brinu o uspostavljanju granica između privatnog i opšteg, javnog i tajnog, skrivenog i neskrivenog. Oni, i pored vidljivog ‘glačanja’ i dotjerivanja pjesama, pišu kao što govore, govore kao što misle, a misle onako kako im srce kazuje. Često pomalo divlji i neobuzdani, ne vodeći pretjerano računa o kanonima, književnim i životnim, a opet umiveni i dostojanstveni, svijet koji osjećaju pokušavaju da pretvore u riječ”, smatra Kovačević.
