Jedan od najpoznatijih američkih pisaca i pjesnika, simbol “bitnik generacije”, preminuo je u martu 1994. od leukemije u 75. godini.
Rođen u Njemačkoj, odrastao u Los Anđelesu, proslavio se “pod stare dane”.
Bukovski se cijelog života borio sa alkoholizmom, zbog toga je bio i hospitalizovan, ali je uglavnom govorio da, uprkos svemu, i dalje voli da pije.
Bukovski je proživio jedan izuzetno buran i težak život, često na samom dnu ali je umjetnik u njemu uvijek pobijedio.
Pisao je iz egzistencijalne nužnosti, da bi preživio svjetlost svakog novog dana.
Neiscrpan tematski izvor za mnogobrojne priče, pjesme i romane pronašao je u vlastitom životnom iskustvu, u proživljenim dramama iz djetinjstva, mladosti i vremena kada je lutao Amerikom, klošario, opijao se, radio besmislene poslove da bi preživio, u galeriji žena koje je upoznao na svom putu.
Iako je sebe doživljavao kao stidljivog i povučenog čovjeka, kome je alkohol neophodan da bi živio s ljudima i da bi stvarao, on je gotovo do hipertrofije otkrio i najsitnije detalje svoje intime, i tako stekao epitet jednog od najbestidnijih umjetnika u istoriji književnosti.
Ma koliko njegov svijet bio čudan, potresan, šokantan, ostao bi na nivou obične ispovijesti da nije Bukovskog opsenara, obdarenog da u svemu vidi ono komično, da u svakodnevnom otkrije elemente fantastike i da najjednostavnijim jezikom ispriča ponekad banalne, a ponekad nevjerovatne i dramatične događaje, ali uvijek duhovito. Sve što je napisao prožeto je humorom, koji je često distanca od užasa.
Popularni romani
Pošta (Post Office), 1971.
Faktotum (Factotum), 1975.
Žene (Women), 1978.
Bludni sin (Ham on Rye), 1982.
Holivud (Hollywood), 1989.
Šund (Pulp), 1994.
