Bora Stanković je do danas ostao jedan od najboljih srpskih pisaca.
Njegova djela ušla su u klasike srpske književnosti, a malo je poznato da je glavna muza i velika inspiracija ovog književnika bila upravo njegova žena.
Bora Stanković oženio se na jedan boemski i romantičan način. Kako je pisac bio pomalo i sujevjeran čovjek, duboko je vjerovao da je slučajnost koja mu se dogodila prilikom upoznavanja buduće supruge – njegova sudbina.
Svoju ženu ugledao je prvi put na jednoj fotografiji u nekom fotografskom izlogu na Terazijama. Bila je odjevena kao “maska”, u mornarsko odijelo – za maskenbal koji se tih dana pripremao u Beogradu. Mada je u to vrijeme bio na vrhuncu svoje književne slave, Bora je tih dana bio neobično mrzovoljan. Izbjegavao je društvo. Međutim kada je tog dana spazio lik mladog “mornara”, zainteresovao se za nepoznatu djevojku, rekao je to svojim najbližim drugovima, ali na tome bi ostalo da ga istog dana, uveče, baš ti drugovi nisu pozvali na maskenbal.
Poslije dužeg opiranja on je najzad pristao ali pod uslovom: “Samo da nagvirnemo, pa odmah poslije da idemo u Skadarliju na vino”. Prva ličnost koja je srela na ulazu Boru i njegovo društvo bila je djevojka “mornar”.
Ista onakva “kao da je izašla sad iz fotografije”, kako je to poslije Bora govorio. Vidjevši je, zbunili su se svi, a najviše sujevjerni Bora. On je skoro htio da pobjegne, toliko nije znao šta treba da radi. Djevojka je, izgleda, to primijetila, “osmijehnula se blago na njega, ponudila mu da ga odvede do garderobe, i on se pribrao i krenuo za njom, kao omađijan . . . I poslije toga, cijele večeri nije se odvajao od nje. . . I do smrti je ostao pokraj nje!”
Samo nekoliko nedjelja poslije te večeri, ona mu je postala žena sa kojom će poslije izroditi djecu i provesti cio svoj vijek. Bora se često prvo njoj obraćao za sud, kada bi nešto novo napisao. Gospa Angelina čuvala je do smrti, kao najveću amajliju, posljednju nedopušenu Borinu cigaretu, što govori o vječnoj zaljubljenosti u svog muža.
