Narodni muzej držalac Filermose, ni riječi o vlasništvu države

Ikona Bogorodice Filermose od maja do kraja oktobra ove godine nije imala status pokretnog kulturnog dobra od nacionalnog značaja, kojijoj je određen Rješenjem iz 2012. godine. Nakon žalbe Mitropolije crnogorsko-primorske i odluke Upravnog suda, Ministarstvo kulture 11. maja pokrenulo je postupak za utvrđivanje statusa kulturnog dobra ikone, a novo Rješenje donijeto je 26. oktobra.

U obnovljenom Rješenju više neće pisati da je vlasnik ikone država Crna Gora, već da je Narodni muzej držalac ovog kulturnog dobra.

Propusti iz prošlosti

Rješenje je donijela Uprava za zaštitu kulturnih dobara, koja je 2012. godine u prethodnoj odluci o statusu ikone napravila procesno-pravne propuste. To je iskoristila Mitropolija crnogorsko-primorska, koja je nakon nekoliko godina predala žalbu Ministarstvu kulture, jer je Uprava za zaštitu kulturnih dobara bila dužna da o prvom postupku za donošenje Rješenja obavijesti Mitropoliju i Manastir Ostrog kao zainteresovana lica. Drugim riječima, žalba je uslijedila jer je pravo Mitropolije i Manastira bilo suspendovano zato što nijesu učestvovali u postupku.

Ministarstvo kulture zaključkom je odbacilo žalbu kao neblagovremenu, a Mitropolija je podnijela tužbu Upravnom sudu, koji je poništio zaključak Ministarstva kao nezakonit. Postupajući po odluci suda, Ministarstvo je potom poništilo Rješenje Uprave za zaštitu kulturnih dobara iz 2012. godine i naložilo da se otvori novi postupak, u kojem bi učestvovala sva zainteresovana lica.

To je Pobjedi zvanično potvrđeno iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara, uz obrazloženje da su od maja do oktobra održane četiri usmene rasprave, na kojima su predstavnici Mitropolije, Uprave i Narodnog muzeja iznijeli svoje statove o Filermosi.

Pravo svojine

Za Mitropoliju crnogorsko-primorsku posebno je bio problematičan iskaz iz prethodnog Rješenja, u kojem se konstatuje da je „država Crna Gora vlasnik pokretnog kulturnog dobra ikone Bogorodice Filermose“.

Sudskim postupkom su dokazali da organ uprave, kakva je Uprava za zaštitu kulturnih dobara, nema nadležnost da utvrđuje pravo svojine, niti to mogu da urade članovi komisije koji su uradili Elaborat o Filermosi. To može jedino da uradi sud, na osnovu valjane javne isprave, odnosno dokumenta koji nedvosmisleno ukazuje na vlasništvo.

Tako je i konstatovano u zapisniku sa zaključne usmene rasprave, od 20. septembra, u koji je Pobjeda imala uvid.

“Ovaj organ nije nadležan da utvrđuje svojinska prava nad pokretnim stvarima, niti imamo validnu pravnu ispravu iz koje bi se nesporno moglo utvrditi i u Rješenju moglo konstatovati pravo svojine, odnosno nosioca prava svojine nad ikonom Bogorodice Filerimske”,  kazao je predstavnik Mitropolije, protojerej stavrofor doc. dr Velibor Džomić.

Tokom usmene rasprave on je izjavio da se, po važećem crnogorskom zakonodavstvu, u novom Rješenju može kao nesporno konstatovati da je Narodni muzej držalac ikone. Objasnio je da Muzej nije državni organ, već javna ustanova koja u pravnom poretku Crne Gore ima svojstvo pravnog lica. To je potvrdio kopijom izvoda iz Centralnog registra privrednih subjekata.

Takođe, za Mitropoliju su bili sporni i više naziva ikone, budući da se u Elaboratu pominju Filermosa i Filermska. Stručno tijelo, prema riječima Džomića, u Elaboratu tom pitanju uopšte nije posvetilo dužnu pažnju, a bilo je obavezno da to učini.

“Riječ je o stručnom pitanju kome mora biti posvećana odgovarajuća pažnja, jer, iako su nazivi slični, oni se čak i u aktima ovog Organa različito koriste od Filermske do Filermose pri čemu smatramo da nije ispravan ni jedan ni drugi naziv, a što smo u primjedbama na Elaborat stručnog tijela argumentovano ukazali”, izjavio je Džomić.

Odsustvo odgovornih

Džomić se posebno kritički osvrnuo na činjenicu da tokom prethodne tri javne rasprave Narodni muzej nije poslao svog predstavnika, iako je bio uredno pozivan. Na posljednjoj raspravi, po punomoćju nove uprave Muzeja, pojavio se jedino muzejski tehničar Aleksandar Berkuljan, koji je ostala zainteresovana lica podsjetio da je ikona ustupljena Narodnom muzeju od strane Vlade Crne Gore 20. januara 1978. godine, na osnovu odgovarajućeg rješenja. Sve ostale radnje o osnovu zaštite korišćenja, prema riječima Berkuljana, proizilaze iz tog akta, koji ima pravno utemeljenje u ondašnjoj pravnoj regulativi i fakticitetu.

“Znači, Narodni muzej se kreće u okviru tog pravnog okvira, ni manje, ni više, i kao institucija nema mogućnost niti pravo da tumači akta van onoga kako ona stvarno glase nominalno i suštinski. Svaka rasprava o vlasništvu kao pravnoj kategoriji podrazumijeva retroaktivnost, s obzirom na činjenicu daje ikona tokom par prethodnih vjekova bila u posjedu više vjerskih i državnih entiteta. Šta može biti uzeto kao osnovni parametar za definisanje prava svojine ili vlasništva, nalazi se u primjeni pozitivnog prava, o čemu treba da odluče nadležni organi”,  kazao je Berkuljan.

Na pitanje Uprave da se izjasni ko je vlasnik Bogorodice Filermose, Berkuljan je konstatovao da o tome ne može da se izjašnjava u ime institucije koju predstavlja.

Muzej bez spisa

Berkuljan, koji je prije desetak dana ustalasao javnost otkrivanjem raznih nivoa nebrige nadležnih u Muzeju, za Pobjedu je objasnio da Narodni muzej sve do posljednje usmene rasprave nije znao o ukidanju prethodnog Rješenja o statusu pokretnog kulturnog dobra ikone. I pored insistiranja, kako kaže, od muzejske pravne službe nije dobio o tome bilo kakav dokument.

“Pravna služba NMCG nije bila u posjedu sudske odluke, niti odluke Ministarstva da pokrene novi postupak u maju ove godine, niti u arhivi postoji neko rješenje ili ovlašćenje na osnovu kojeg je neko drugo lice trebalo da zastupa Muzej na zakazanim ročištima. Tamo je, s obzirom na nadležnosti i nivo odgovornosti, od početka trebalo da budu prisutni direktor i pravnik, ali, kako je rečeno, niko nije došao”, rekao je Berkuljan.

On je jedini koji se odazvao pozivu, na samom kraju, na osnovu ovlašćenja, iako bez pripremljenih materijala i adekvatne informacije iz Muzeja.

“O vrsti rasprave saznao sam naknadno, nakon uvida u poziv Ministarstva kulture, odnosno nakon što mi je izdato „ovlašćenje“. Do tada sam mislio da je u pitanju neka tribina. Na raspravu sam ponio svoju dokumentaciju, a ne dostavljenu od naših službi, što bi bio red i po propisu”, kazao je Berkuljan.

Njemu nije jasno zašto je Uprava za zaštitu kulturnih dobara insistirala da od Muzeja dobije izjašnjenje o vlasništvu, kada je u osnovnim dokumentima to već bilo poznato i s obzirom na činjenicu da Muzej kao institucija-držalac nije u obavezi da daje takve izjave u ime države, kao makar nominalnogvlasnika ikone.

“Tim prije, što predstavnik Vlade nije pozvan niti je prisustvovao. Sve to svjedoči ili o, iz nekih razloga, nezainteresovanosti muzejskih službi za ovo pitanje, ili diskomunikaciji organa uprave i Muzeja povodom važnog pitanja. Možda i oboje. Ja sam se našao u sredini i uradio što je bilo moguće”,  rekao je Berkuljan.

Užasno stanje

Ikona Bogorodice Filermose je u jako lošem stanju, što se vidi iz fotografija koje je Berkuljan ekskluzivno ustupio Pobjedi.

“Tokom ekspertize prije nekoliko godina vidio sam daje ikona u užasnom stanju. Tada sam napravio seriju snimaka polarizovanim svijetlom, što znači da sam koristio određene filtere i snimio makro i mikro detalje. Oni ukazuju da je površina ikone ekstremno degradirana, da se radi o inkaustici, o slici koja je rađena voštanom bojom, tj. tintom otopljenom u vosku”, navodi Berkuljan.

Vremenom je, kaže, ta boja pretrpjela teška oštećena, a pod uvećanjem vidi se da liči na krljušt i postoji opasnost da otpadne. Ne radi se o slici koja je rađena tehnikom ulje na platnu ili temperom, kako se ranije mislilo.

“Na grundu ne postoji podloga, taj sloj boje direktno je nanesen na grubo jutino platno, koje bi moglo da se analizira i da se utvrdi tačno vrijeme kada je nastalo”,  kazao je Berkuljan.

On je ukazao i na oštećenje okvira ikone, koje je nastalo devedesetih godina kada je na Cetinje došla Đovanela Feraris Berte. Za potrebe njenog istraživanja ikona je prvi put rastavljena, a okvir je oštećen kada su nadležni, nestručnim rukovanjem, pokušali da otvore ikonu šrafcigerom. Oštećenje do danas nije sanirano.

Prema mišljenju Berkuljana, Crna Gora nema dovoljno tehničkih ni stručnih kapaciteta da zaustavi propadanje ikone i daje na neki način obnovi.

“Koliko ja znam, niko se kod nas ne bavi inkaustikom, niti konzervacijom voštane boje. Tu je i problem temperaturnih otklona. Ako je veća temperatura, postoji opasnost da se boja istopi ili otpadne. Ikona je već u fazi kada izgleda kao krljušt. Ispucala je čitavom svojom površinom. U priloženim slikama vide se mjesta tih oštećenja”,  rekao je Berkuljan.

Ikona Bogorodice Filermose čuva se u Plavoj kapeli u Narodnom muzeju. Namjera države i Prijestonice Cetinje već više godina je da Filermosu smjeste u adaptiranu Cetinjsku pećinu. Prijestonica i Direkcija javnih radova realizuju projekat izgradnje podzemnog objekta u okviru pećine, koji će biti u funkciji izložbenog prostora.

Sa druge strane, Mitropolija crnogorsko-primorska nedavno je predložila da zajedno sa Vladom na Cetinju gradi zavjetni hram Svete trojice. U njemu bi, prema riječima mitropolita Amfilohija, bila smještena Filermosa, ali i ruka Svetog Jovana Preteče i čestica Časnog krsta, koje se čuvaju u Cetinjskom manastiru. Jedan dio crnogorskih stručnjaka za kulturnu baštinu takođe je za ideju da se gradi novi duhovni objekat, ali pod uslovom da njim ne rukovodi ni Srpska, ni Crnogorska, ni Katolička crkva.