Kultura

Neobična avantura s lutajućim glumcem

FOTO: Duško Miljanić

Ako je ko ovih dana u Staroj varoši ili na Skalinama primijetio neobičnog čovjeka u crnom odijelu, sa omanjim šeširom na glavi, kako tumara uskim i oronulim sokacima, sigurno je pomislio da je riječ o skitnici ili nekom strancu koji se izgubio u potrazi za znamenitostima i simbolima prošlosti.

I jedno i drugo može biti tačno, ali prava istina je da je riječ o brazilskom glumcu Gabrijelu Kavankaldiju koji je, razočaran pozorištem i publikom, odlučio da besciljno prošeta Podgoricom. Da biste ga čuli i virtuelno vidjeli morali ste juče biti u Dvorcu Petrovića kako bi učestvovali u predstavi „Odsutne frekvencije 19Hz“ teatra „ExCompanhia” iz Brazila, u režiji Bernarda Galagalea, koja je izvedena u okviru takmičarskog programa Festivala internacionalnog alternativnog teatra FIAT.

FOTO: Duško Miljanić

Kobni monolog

Koncept ove predstave polazi od glumca koji se priprema da u pozorištu izvede svoj najvažniji projekat, monolog inspirisan djelom „Mučnina“ Zana Pola Sartra. Publika nije došla na premijeru, a razočarani glumac odlazi da besciljno tumara ulicama i nestaje, obuzet nedostatkom smisla i značenja sopstvene egzistencije. Godinu kasnije, on se ponovo pojavljuje pred publikom, virtuelno, vodeći svakog posjetioca istim ulicama kojima je prošao tog dana kada je nestao.

FOTO: Duško Miljanić

Prva audio-scena događa se u prostoru Dvorca Petrovića, koji simulira pozorište. Na tom mjestu dešava se prvi susret glumca sa publikom. Preko slušalica dopire njegov glas, ali uz pomoć 3D audio tehnologije imate utisak da je glumac iza vaših leđa. On se kreće, šapuće vam, diše vam za vrat… samo još što ne osjetite njegov dodir. Kada vam saopšti šta ga je navelo da odluta i nestane, poziva vas da ga pratite i ponovo prođete najzanimljivije tačke na njegovom putu.

FOTO: Duško Miljanić

Učesnik ovog performansa potom od predstavnika brazilskog teatra dobija audiofajlove, koje prebaci na svoj mobilni telefon. Takođe, dobije i slušalice kako bi neometano mogao da prati priču lutajućeg glumca. Od tog trenutka počinje da se odvija ova neobična i skoro avanturistička predstava koja vas vodi od Američke ambasade, Union bridža, groblja „Čepurci“, brojnih lokacija u Staroj varoši, preko Skalina, pa sve do mosta Blaža Jovanovića i natrag u Dvorac. Za sve to vrijeme glumac vam govori svoj doživljaj podgoričke stvarnosti. To je, zapravo, jedan od najvećih kurioziteta ove predstave, jer je priča prilagođena podgoričkom istorijskom i svakodnevnom kontekstu.

Dok šetate ulicama, noseći slušalice na ušima, brazilski glumac vam skreće pažnju na prepoznatljive objekte, podsjeća na istoriju mjesta i iznosi vam svoje utiske o svemu što je saznao i vidio.

FOTO: Duško Miljanić

Stranac u gradu

Na trenutke se možete osjetiti i kao totalni stranac u sopstvenom gradu, budući da vam glumac ukazuje na detalje o kojima ranije uopšte nijeste razmišljali. Štaviše, univerzalna priča o lutanju i potrazi za smislom i srećom govori da hiljadama kilometara udaljene kulture i zemlje povezuju brojne stvari. Na kraju krajeva, svi smo mi ljudi, a kroz istoriju bili smo žrtve i komedija i tragedija. Svi, manje-više, tragamo za mirom i srećom i apsolutno u tome nema nikakve razlike između jednog Crnogorca ili Brazilca. Zato je ova predstava izuzetno zanimljiv istraživački poduhvat kroz svjesno i podsvjesno u nama, jer nas suočava sa potisnutim pitanjima o prolaznosti i smislu. Tjera nas i da se više pozabavimo sopstvenom prošlošću kako bi razumjeli druge, a posebno oluje sadašnjosti i nadolazeće budućnosti.

 

Send this to a friend