Kultura

Nobela uvijek bira ideologija

“Malo se šta promijenilo od slike književne scene tranzicione Rusije koju sam opisao u satirično intoniranom romanu Jare u mlijeku. Naprotiv, ta tendencija koju sam primijetio devedesetih razvila se i produbila, ta moja fantazmagorija postala je, takoreći, realnost, jer mnogi koji sebe nazivaju piscima i ne znaju da pišu”, kaže za “Novosti”, Jurij Poljakov, ruski prozni i dramski pisac, pjesnik, esejista i publicista, koji važi za patriotski orijentisanog intelektualca.

Jedan od najčitanijih i najprevođenijih autora savremene Rusije, društveno angažovan i kao član Savjeta predsjednika Ruske Federacije za kulturu i umjetnost, dugogodišnji glavni urednik ugledne “Literaturnaje gazete”, u Beogradu je bio učesnik skupa “Kontrapunkt”, u organizaciji Ministarstva kulture i informisanja i Zavoda za proučavanje kulturnog razvitka.

“Slična je, nažalost, situacija u cijelom svijetu, pa i sa Nobelovom nagradom, za koju su kriterijumi pali do te mjere da je dobijaju autori koje prije 30 godina niko ne bi ni primijetio”, nastavlja Poljakov, i navodi primjer nobelovke Svetlane Aleksijevič:

“Ona i ja u isto vrijeme smo dobili nagradu Lenjinskog Komsomola osamdesetih, ona je uvijek bila ideološki publicista, ali tada je njena ideologija bila prosovjetska. Odjednom je postala protivnik te ideologije koju je ranije zastupala i iako je oduvijek prosječan publicista, dobila je Nobelovu nagradu. Ovaj posljednji incident, odlaganje dodjele Nobelove nagrade zbog seksualnog skandala, nezamisliv je, kao kad bismo zatvorili Boljšoj teatar zbog seksualnog skandala između dva baletana. Opet, i Solženjicin je dobio Nobelovu nagradu zbog borbe protiv sovjetskog sistema, ali on je važan pisac kome ne možete negirati književni i istoriografski značaj, on i Aleksijevič su kao Guliver i Liliputanci”.

“Kad je riječ o ruskim piscima, oduvijek je u Nobelovom komitetu odlučivala ideologija”, ističe Poljakov.

“Kada ju je dobio Bunjin, politički zadatak bio je podržati bijelu emigraciju, Pasternak je nikad ne bi dobio da nije bilo skandala povodom objavljivanja “Doktora Živaga” na Zapadu, Šolohov ju je za svoje genijalno djelo pak dobio kao gest dobronamjernosti prema SSSR, no Tolstoj je nije dobio. Nekada se poklopi da je, u skladu sa tim političkim zadacima, dobiju i veliki pisci poput Šolohova ili vašeg Andrića čija sabrana djela stoje i u mojoj kući i koji je vrlo cijenjen u Rusiji”, kaže Poljakov, koji godinama učestvuje u kreiranju principa na kojima će biti zasnovan očekivani ruski Zakon o kulturi, čiji je cilj da država podrži kulturu ali i da umjetnici budu istinski odgovorni pred društvom, prije svega.

“Koristeći se odsustvom želje vlasti da interveniše u kulturi, mnoge grupe zauzimaju ključna mjesta i počinju da diktiraju svoje tendencije i uslove, kao što je Mark Šagal svojevremeno prijetio drugim umjetnicima “mauzerom” jer mu se moglo”, objašnjava Poljakov.

“Istinski nadareni tu nikako nisu na vrhu, jer oni pišu, stvaraju, dok se ovi grabe za rukovodeća mjesta i bave samopromocijom. Liberalni kulturni delatnici u Rusiji žele da im država da pare, ali da ih nipošto niko ne pita na šta su ih potrošili, pa kada reditelj uzme milion dolara i napravi “spektakl” koji niko ne želi da gleda, on se pravda time da umjetnik ima pravo na grešku, da, na jednu, ali ne na pet grešaka koje koštaju po milion. Kada im to kažete, onda kreće kuknjava kako nema slobode stvaralaštva, kako žive u policijskoj državi”.

U doba Jeljcina, ističe pisac, pomenuta tendencija dovodila je do krajnosti, da neko dobije milione dolara da bi snimio film o tome kako se raspada Rusija:

“To je u Americi, koja se smatra najslobodnijom zemljom na svijetu, nezamislivo. Nedopustivo je da se u njihovom kulturnom prostoru nađe, a kamoli finansira, ideja o unutrašnjem raspadu Amerike, to je tabu. Ono što sebi zabranjuju, Amerikanci pak vrlo aktivno podstiču u zemljama koje smatraju svojim protivnicima, a nažalost, mnogo je onih koji će im u tome pružiti podršku”.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Goodfeeling
Gost
Goodfeeling

Ovaj očigledno nije gledao House of Cards. Baš da vidim da se tako nešto snimi u Rusiji. Osim par filmova koje je režirao Andrey Zvyagintsev ništa dobro nijesu dali godinama. Molim vas ne propagirajte ove Putinove zatupljivače.

Send this to a friend