O besmislu nacionalnih podjela: Na skrivene krhotine ratova posjeće se naša djeca

Komad “Jami distrikt”, po tekstu Milene Bogavac, u režiji Kokana Mladenovića, koji je premijerno izveden ljetos na tivatskim Purgatorijama, igran je prvi put pred podgoričkom publikom u sklopu ovogodišnjeg “MAKADA”. U formi lažnog dokumentarca predstava snažno i bolno govori o besmislu nacionalnih podjela na prostoru bivše Jugoslavije. Nesposobnost političkih elita da se suoče sa novijom istorijom i opasnost da se iste greške ponove navela je reditelja komada Kokana Mladenovića da u teatru progovori o problemu nacionalizma na Balkanu koji je i danas toliko jak da budi strah od nekog budućeg krvoprolića.

“Činjenica je da se na sceni Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine nalaze ne samo iste politike koje su nas dovele do sukoba devedesetih, nego bezmalo isti ljudi. Mi smo sa sjajnom ekipom koju čine tri mlade glumice Isidora Simijonović, Jelena Graovac, Nina Nešković i grupa “Vroom” riješili da napravimo rugalicu o budućem ratu u Jugoslaviji. Da se nasmijemo u lice onima koji misle da ne prepoznajemo iste obrasce manipulacije dobro poznate još iz devedesetih godina, te obrasce zavađivanja ljudi, obrasce kako da se jedan povod iskoristi da se napravi katastrofa. Iskreno se nadamo da je to smijanje njima u lice dobro upozorenje da znamo ko su i šta nam spremaju. Mada nas ranije iskustvo uči tome da nikakva upozorenja od umjetnika na kraju ne urode plodom, te da politika uvijek napravi ono što hoće”, rekao je u intervjuu za Vikend novine Mladenović.

Kao jedan od ključnih problema reditelj navodi to da se nijedan od naroda bivše Jugoslavije nije objektivno uhvatio ukoštac sa svojom novijom istorijom.

“Nema u našoj balkanskoj krčmi nijednog naroda koji nije pio, lumpovao i pucao. Neki pametniji su otišli na vrijeme, neki su ostali da plate račun, ali su svi gotovo podjednako krivi za ono što nam se dogodilo. Sjetite se kakve su bile reakcije u Srbiji na presudu Ratku Mladiću ili Radovanu Karadžiću, kako je sramotno reagovala hrvatska javnost na jeftino, teatralno, samoubistvo Slobodana Praljka u haškoj sudnici. To pokazuje da nismo spremni da se suočimo s onim što smo radili devedesetih godina i da iz te lažne, projektovane slike novijih istorija krojimo neke nove sukobe, pravimo neke nove zablude, da prosto samo guramo pod tepih krhotine naše istorije. Mi možda znamo gdje su te krhotine i umijemo da ih preskočimo ali na tome će se jednog dana posjeći naša djeca. U to ime je Jami distrikt podjednako nemilosrdan prema svima’, kaže Mladenović.

Mladenović dodaje da su tokom posljednjih dvije decenije nacija i nacionalizam postali velika fasada za ljude koji nemaju drugih kvaliteta.

“Postalo je najvažnije jeste li Srbin, Bošnjak, Hrvat, Crnogorac, Makedonac, a ne ko ste kao ste kao čovjek, koji su vaši individualni kvaliteti, šta to možete da ponudite razumom, emocijima i sposobnostima. Važnije je koje ste boje kože, koje ste nacije, koje ste religije, pa tek onda na nekom četvrtom mjestu dolazi vaše ime i prezime i ko ste vi kao čovjek. Pa bih tako ja sad po nekom običajnom pravu trebalo da budem bijelac, Srbin, pravoslavac pa tek onda Kokan Mladenović. Meni je ponižavajuće da nas determiniše ono na šta suštinski nismo mogli da utičemo. Niti smo birali narod u kojem ćemo se roditi, ni boju kože, ni religiju, a to ovdje postade jedino važno”, istakao je on između ostalog.

Prema njegovim riječma , odgovornost za loše stanje u društvu nije samo u rukama političara.

“Odgovornost je i nas koji biramo takvu vlast. Ono što radim često se tumači kao obračun sa aktuelnim vlastima. Ali ne zaboravimo da smo mi birali aktuelne vlasti… Nije mnogo drugačije ni u regionu, a konkretno u Srbiji, ti strašni ljudi iz devedesetih, koje pamtimo samo po zlu, koji danas govore proevropske fraze i nose nova odijela, a suštinski se nisu nimalo promijenili, nisu došli na vlast vojnim pučem… Nije to bila antidemokratska akcija. Neosporan je legitimitet njihovog dolaska na vlast. Mi smo izabrali tu vlast”,smatra on.

Mladenović dodaje da ta vlast mnogo govori o našoj neukosti, o mizernom nivou političke kulture, o tome šta sve možemo da trpimo i koji je naš sistem vrijednosti.

“Oni su strašan reprezent toga ko mi većinski jesmo. Ako naš narod većinski bira takve ljude onda naš narod jeste takav. I ne treba biti nimalo milosrdan prema njemu. Protiv toga se treba zdušno boriti da ne bismo došli u situaciju da klimamo glavom kada laži pred našim očima postaju istina, kada se nemoral proglašava za moral, kada se sve postavlja naglavačke a mi treba to da aminujemo. Naša obaveza kao umjetnika je da imamo društvenu svijest i da reagujemo”, upozorava poznati reditelj.

On kaže da bi volio da su građani hrabriji i da shvate da je političko rukovodstvo zamjenljivo, da je to servis koji kao poreski obveznici plaćamo.

“Mi nikako da shvatimo da smo kao slobodni građani mi ti koji izdržavamo naše vlasti, da oni žive od vašeg i našeg poreza, od onoga što su naši doprinosi, da su oni servis građanstva, a ne vođe svih nas… Političko rukovodstvo zamjenljivo je isto kao i zubar ili krojač kojim niste zadovoljni. Kada banalizujemo to su uslužne djelatnosti nas građana koji ih plaćamo. Ako nismo zadovoljni time što smo platili tražićemo nešto drugo. Ali mizerna demokratska svijest, pogotovo u ovim našim zemljama južno od Save, gdje je demokratije uvijek bilo jako malo i nije imala nikakav kontinuitet na kraju se uvijek pretvori u opsesivnu potragu za vođom”, poručio je on.