Objavljen je prvi Zbornik radova literarne sekcije Osnovne škole Vlado Milić.
,,Zbornik je rezultat želje da se promoviše učenilko stvaralaštvo, razvija i njeguje pismenost i lijepa riječ”, rekla je nastavnica Tatjana Popović, rukovodilac Literarne sekcije, koja je i priredila Zbornik.
“Posebno smo zahvalni našim prijateljima iz Apprint-a na izuzetnom i danas rijetkom gestu da besplatnim štampanjem Zbornika podrže Školu u nastojanju da afirmiše mlade talente”, dodala je.
U uvodnoj riječi Zbornika stoji: ,,Svi smo bar jednom u životu napisali neki tekst, priču, pjesmu, bajku… na zadatu ili slobodnu temu, sasvim svejedno. To zahtijeva znatan trud i rad a prvenstveno volju za pisanjem. U našoj Školi djeca koja vole da pišu okupljaju se u Literarnoj sekciji. Tu nikad nije dosadno. U savršenom miru i tišini gdje se poštuju rad i red, uvažava svačije mišljenje, njeguje kultura izražavanja i dijaloga i podržavaju posebnosti, učenici se osjećaju sigurno i poštovano. Mladi pisci upravo na ovim časovima započinju svoj život u svijetu pisanja. Ovdje, u prijateljskoj i prekrasnoj atmosferi punoj dobrih vibracija, kreiraju svoj život i oplemenjuju emocije u svijetu riječi koji sami stvaraju . I prestaju da budu “nevidljivi”. Ljubav, volja, želja, sreća… dominantno vladaju tekstovima naših malih velikih pisaca. Radost je još veća kad ono što smo mi stvorili možemo čitati na priredbama, u časopisima, zbornicima”, napisala je, sada već bivša učenica škole i član Literarne sekcije, Nina Šćepanović.
“Zbog toga i ovaj Zbornik, da dune vjetar u krila spremna za let ka cilju da, možda, postanu velika pera i svijest i savjest ovog svijeta, da podstakne učenike da budu dobri i čestiti ljudi, da vole, da ljubavlju boje ovaj svijet, rastu i raduju se naizgled malim svakodnevnim stvarima (a nijesu male ako su dodirnule iskrena i čista dječja srca). Ljepota ovih pedesetak literarnih ostvarenja i jeste u toj jednostavnosti motiva i iskrenosti stihova. Iz svakog od njih isijava ljubav, bilo da pjevaju o majci, travi, nebu, ptici, djetinjstvu, drhtajima ustreptale, zbunjujuće mladosti pred kojom se tek otvaraju tajne, strahovima, samoći, zavičaju, domovini ili su tek savjeti i bilješke nastale u ovom vremenu usamljenosti i izolacije. I kako na početku bijaše riječ, tako je svaki stih dodir i trag vječnosti. Zato i ti, dragi čitaoče, piši, voli i stvaraj da ostane trag tvog trajanja. Neka riječi budu kao proljećna kiša koja sitno pada ali dobro natopi njive. Raduj se malim, običnim stvarima, raduj se životu i stazama koje se pred tobom otvaraju, grani masline, treperenju meke paučine, skrivenom pogledu, toplini dlana, skrovitim kutovima srca, prvim ljubavima. Neka te na to podstakne i ovaj izbor našeg stvaralaštva”, napisala je Tatjana Popović.
