Odnosi države i crkve do 1918.: Crnogorskog muftiju imenovala Kraljevska Vlada

Dnevne novine, počev od 10. februara, objavljuju veliki broj dokumenata koji svjedoče o tome kako su se u vrijeme Knjaževine i Kraljevine Crne Gore donosile odluke koje su se ticale crkvenih pitanja. Dokumenta jasno pokazuju da nijedna odluka nije mogla biti donijeta, ni realizovana, bez prethodne saglasnosti tadašnje vlade, odnosno Ministarstva prosvjete i crkvenih poslova.

Crnogorskog muftiju imenovala Kraljevska Vlada

Član Državnog Savjeta, hodža Murteza Karađuzović obratio se pismom Kraljevskom ministarskom savjetu, februara, 1913. godine, obavještavajući to tijelo da se pojavila potreba za imenovanjem „Muftije Crnogorskog”, te da je mišljenja da je Vlada dužna da „naimenuje za muftiju čovjeka koji je šerijatskim znanostima obrazovan”, tako da je dostojan tog visokog zvanja.

Karađuzović u pismu piše:

„Pošto je riješeno pitanje o naimenovanju Primasa Srpskog, sad je red i prijeka potreba da Visoka Kraljevska Vlada naimenuje i Muftiju Crnogorskog. Poznato je Kraljevskom Savjetu da su muftije državni činovnici i kao takve postavlja ih Vlada dotične države. Za naimenovati muftiju nema nikakve osobite ceremonije, kao što to ima pri naimenovanju vladika ili biskupa. No kao i druge velikodostojnike njih postavlja Vlada koja im i platu izdaje”, navodi se u pismu.

Vlada je, kako piše, dužna pak, da „naimenuje za muftiju čovjeka, koju je šerijatskim znanostima obrazovan i razvijen tako da je dostojan tog visokog zvanja i da pokazuje povoljno vjersko, morlano i građansko vladanje”.

„Na osnovu izloženoga, mišljenja sam da Visoki Ministarski Savjet pozove iz tri opštine i šest kapetanija gdje žive Muslimani po jednog sveštenika kojeg Muslimani izaberu, te da oni sa tri kadije, koje ima u Crnoj Gori, dođu u Kraljevsko Ministarstvo prosvjete, i sa većinom glasova izaberu jednu osobu, kojega će Kraljevska Vlada sa odobrenjem Kralja Gospodara naimenovati za Muftiju Crnogorskog i za taj izbor, odnosno, naimenovanje, radi znanja, izvjestiti Visoki Šajhul Islamat u Carigrad”, piše Karađuzović.

On podsjeća da je takav postupak umjestan tim prije što se tako radi u drugim zemljama gdje Muslimani, „uz ostatak vjeroispovijesti žive”.

„Ovijem bi se jednom za vazda riješilo pitanje o načinu izbora i naimenovanja crnogorskog muftije koji, razumije se, mora bit crnogorski državljanin i da zna i naš zvanični srpski jezik”, piše u pismu iz februara 1913. godine..

Konsistorija nikšićka piše Milu Dožiću, zastupniku ministra prosvjete

Episkop Kiril obraća se u ime Konsistorije nikšićke Milu Dožiću, zastupniku ministra prosvjete i crkvenijeh poslova i ministru pravde, 20. aprila, 1912. godine.

“Velika crkva Manastira Moračkog , zadužbina Nemanjića, potrebuje ne baš velike opravke po unutarnjim i spoljašnjim zidovima i prozorima. No pošto je to vrlo važan istorijski spomenik potpisani je mišljenja da bi odnosne popravke trebalo da se izvrše pod nadzorom nekog stručnjaka, kako se ne bi vrijeđao karakter stila stila one važne starine. Radi toga, čast mi je učtivo zamoliti Vas gospodine ministre da bi izvoljeli zauzeti se da se velika crkva u Morači, a istodobno i mala nikoljska u istom manastiru, pažljivio pregledaju i stručnjački potrebite popravke na njima učine.