Iz Londona, u kom je u to vrijeme bio još u emigraciji, Miloš Crnjanski (1893-1977) je tokom 1958. i 1959. vodio do sada nepoznatu prepisku sa istaknutim dječjim piscem Gvidom Tartaljom (1899-1984). Povod je bio objavljivanje znamenite knjige Crnjanskog “Itaka i komentari” u “Prosveti” u biblioteci “Brazde”, gdje je urednik bio Tartalja.
Tih 12 pisama Crnjanskog, kao i osam odgovora Tartalje sada su prvi put pred očima javnosti jer ih je Tartaljin sin, poznati i omiljeni univerzitetski profesor (u penziji) Ivo Tartalja (1930) darivao Udruženju za kulturu, umjetnost i međunarodnu saradnju “Adligat”. Sačuvane su i originalne koverte u kojima su stigla iz Londona. U okviru ovog udruženja, na čijem je čelu Viktor Lazić, otvoreni su Muzej srpske književnosti i Muzej knjige i putovanja.
U razgovoru za “Novosti” Ivo Tartalja kaže da se prepiska najvećim dijelom odnosi na lektorska i redaktorska pitanja, ali se može vidjeti i bojazan od mogućih cenzora. Naime, u nekoliko navrata Gvido Tartalja napominje kako ne dobija sva pisma iz Londona i na jednom mjestu nagovara Crnjanskog da se vrati u Jugoslaviju. Crnjanski mu na to odgovara: “Prema tonu Vaših pisama mislim da Vi nemate pojma o tome kako ja živim. I bolje. The rest is silence (‘Ostalo je ćutanje’)”.
Tim povodom Tartalja je zabilježio: “Ni onda ni docnije, nikada nisam, s obzirom na ono što je poslije uslijedilo, objasnio sebi pravi smisao tih njegovih riječi”.
“Crnjanski i moj otac pripadali su istoj generaciji pisaca. Iz njihove prepiske se može vidjeti kako je početni službeni ton prerastao u prijateljski. Najprije su se oslovljavali sa “gospodine”, a zatim samo imenom”, kaže Ivo Tartalja.
Pisma je, inače, Tartalja poklonio podstaknut čitanjem knjige “U srcu Sumatre”, koju je napisao Viktor Lazić, još kao student, duboko inspirisan poezijom Crnjanskog. Zbog toga je i iznenada otputovao u Indoneziju, noseći sa sobom zbirku “Lirika Itake” i želeći da, na simboličan način, omogući omiljenom pjesniku “putovanje” ostrvom na kojem, inače, nikada nije bio.
