Gran pri 39. Crnogorskog likovnog salona „13. novembar” dodijeljen je Nataši Đurović za rad iz ciklusa „Trajanje, nestajanje, trajanje”. Žiri u sastavu prof. dr Aleksandar Čilikov (predsjednik), dr Anastazija Miranović i Ana Ivanović, jednoglasnoje odlučio da tri ravnopravne nagade dobiju umjetnice Irena Lagator, Jovana Vujanović i Vlatka Vujošević saopšteno je sinoć, na ceremoniji svečanog otvaranja Salona, u Galeriji savremene Crnogorske umjetnosti „Miodrag Dado Đurić”.
Govoreći na otvaranju, gradonačelnik prijestonice Aleksandar Bogdanović naglasio je da salon „13. novembar” već odavno prelazi lokalne okvire i ovogodišnja manifestacija, organizovana uz pomoć Ministarstva kulture, Narodnog muzeja i Društva istoričara umjetnosti Crne Gore, sa kojima lokalna uprava dijeli misiju promocije duhovnosti, satkane u savremenoj kulturi, čiji tragovi, upravo kroz salon, ostaju vidljivi budućim generacijama.
“Cetinje je oduvijek bio grad bogate istorije i kulture koja se u savremenom kontekstu održava i njeguje upravo kroz tradicionalni salon „13. novembar“, u čijim okvirima stasavaju generacije umjetnika, ali i brojna publika. Istorijski značaj Dana oslobođenja Cetinja ne treba posebno isticati. Ipak, ovaj za Cetinje svakako izuzetan datum, savremene generacije pamte upravo po našem tradicionalnom salonu koji od šezdesetih godina 20. vijeka valorizuje umjetničko stvaralaštvo, talenat i kreaciju”, kazao je gradonačelnik Bogdanović.
Obrazloženje
“Svi nagrađeni radovi problematizuju aktuelne, suštinske teme vremena u kojem živimo- otuđenost, površnost, samoću, nesigurnost, slobodu, neznanje, trajanje, nestajanje, prolaznost… različitim jezičko-semantičkim vokabularom. Ti mali, iznimno personalizovani, nečujni, lični doticaji svima nama preživljenih, poznatih trenutaka doprinose heterogenosti simboličko-poetičkih iskaza… tako je bilo… tako će biti dok je umjetnosti, dok je čovjeka kao stvaralačkog, kreativnog bića. To potvrđuju prezentirani večerašnji radovi”, kazala je, u obrazloženju, članica žirija dr Anastazija Miranović.
„Sloboda, Sigurnost…”
Govoreći o nagrađenom radu Irene Lagator „Sloboda, Sigurnost, Napedak“, ona je naglasila da isticanje u naslovu rada pojmova slobode, sigurnosti i napretka koji su u instalaciji vidljivi na fotografijama koje prikazuju imena fabrika ili korporacija društvenog vlasništva u socijalističkoj Jugoslaviji, predstavlja kritičko-poetički čin kojim se nastoji ukazati na univerzalnu dimenziju čovjekovog djelovanja i prisustva, kao i na njihove specifične ili lokalne realizacije.
“Danas, kada širom svijeta nailazimo na produbljivanje nesigurnosti, disperziju humanitarnih kriza i katastrofa, pitanja slobode, sigurnosti i napretka mogu se sagledavati iz različitih istorijskih, kulturoloških, globalnih ili regionalnih perspektiva. Ako potreba za sigurnošću zadire u naše slobode, a potreba za napretkom nadvladava oboje, možda umjetnost jeste sfera u kojoj se rekonfiguracijom ili resemantizacijom istih može kreirati odgovorno učešće u proizvodnji stvarnosti, „sada i ovdje“ slobode, sigurnosti i napretka”, kazala je Miranović.
„Vrti se u krug“
Kada je riječ o radu Jovane Vujanović „Orbiting“, žiri je konstatovao da je „Vrti se u krug“ fraza koja znači konstantni povratak na istu tačku.
“Krug kao primordijalni zakon ne podliježe nastajanju, on je vječan. Svako nastajanje dovodi se u vezu sa vremenom: ono postoji jedino unutar ciklusa vremena. U radu Jovane Vujanović vrijeme je ciklični proces paralelan sa cikličnim proživljavanjem otuđenosti od suštine sopstvenog bića, sopstvenog Ja. Stanje otuđenosti rezultira stanjem pasivnosti, kako pojedinca, tako i društva”, kazala je Miranović.
„Dječak”
Centralno mjesto u radu Vlatke Vujošević zauzimaju dječije figure, izlivene u poliesteru, koje statično egzistiraju bez cilja, bez određenog pravca i namjere. Na salonu „13. novembar“ nagrađena je njena skulptura „Dječak“.
“Umjetnica istražuje unutrašnji svijet čovjeka, njegove procese, fascinantnosti, nedostatke, stalno se vraćajući među zavisnom odnosu jedinke i grupe, uticaju društva na pojedinca. Njen rad apostrofira permanentnu potrebu traganja za delikatnim trenucima kada dijete više ne može ostati dijete, trenucima u kojima se čistoća i nevinost djeteta suočavaju sa ružnoćama i izazovima svijeta odraslih i neminovnošću njihovog prihvatanja. Skulpture kao transmiteri osjećanja prenose dio unutrašnjeg svijeta u fizičku realnost, stvarajući atmosferu lišenu buke u kojoj im je dozvoljeno da samo Jesu”, navodi se u obrazloženju žirija.
Nataša Đurović: „Trajanje,nestajanje,trajanje“
U obrazloženju žirija podsjeća se da je nagrađeni ciklus „Trajanje-nestajanjetrajanje” Nataše Đurović nastao u posljednjih pet godina.
“Čini ga više desetina crteža i slika, od minijatura do velikih formata i oprostorenih crteža -instalacija. Umjetnica koristi najjednostavnija crtačka sredstva: olovke i ugljen, pigment sa malo veziva za kompleksan umjetnički iskaz. Široku, egzekutivnu amplitudu prati ekvivalentan emocionalni potencijal od transparentnog, prozirnog, tananog do zasićenog, teškog, tmastog, kreću linije nesigurne i bojažljive, nadrastaju sebe takve postajući žestoke, furiozne, pocijepane. One su iscrtane, prskane, iscurene, utrljane, obrisane, praškaste ili lazurne površine. Od kristalno crnog do treperavo bijelog. Između nenametljivo mnoštvo ostalog. Poniranje u sopstvenu dubinu. Preplitanje svjesnog, intuitivnog, poetičnog, dramatičnog. Naslućivanje nedokučive cjeline života i smrti. Odgonetanje tajne beskonačnog trajanja”, stoji u obrazloženju žirija za dodjelu Gran prija 39. Likovnog salona „13. novembar” Nataši Đurović.
Zaokružena lična priča
“Nagrada likovnog salona „13. novembar” na najbolji način zaokružuje moju ličnu priču i umjetničko istraživanje, petogodišnje, na ciklusu. Ovaj rad je, da tako kažem, završnica tog ciklusa”, kazala je dobitnica Gran prija Nataša Đurović.
