U okviru Zimske scene Barskog ljetopisa otvorena je izložba slika Ervina Ćatovića, slikara iz Novog Pazara.
Izložbu je otvorila istoričarka umjetnosti dr Anastazija Miranović.
“Ako umjetničko djelo danas ‘ne znači ono što predstavlja, već predstavlja ono što znači’, kontinualno, umjetničko djelo Ervina Ćatovića predstavlja/znači, označava i zrači jednu novu realnost, smisao, prirodu, sasvim osobeni identitet/integritet. Jer, nesumnjivo, pitanje današnjice je pitanje lične/kolektivne sigurnosti, vjere/povjerenja u sebe, u sopstvena osjećanja, sjećanja, unutarnji jezik. Ervinovi umjetnički ciklusi proizilaze jedan iz drugog, nadovezuju se u ispisivanju starih/novih stranica svojevrsne pikturalne sage, unutarnjim jezikom samouobličavanja. To nije razlaganje i ponovno sklapanje ‘vječito varljive prirode’, već svjesnost da je ‘moje oko isuviše blizu mene…i nisam ono što vidim’… To je ‘znati’ koje etimološki upućuje na ‘imati viđeno’, na iskustvo pogleda, koji ne nadzire stavi spolja, već je uronjen u materiju svijeta“, istakla je Miranović u katralogu izložbe.
Po njenom mišljenju, pronalaženju/ispisivanju sopstvenog „znaka koji je istovremeno priroda“ Ervin Ćatović ne pravi razliku izumeđu osjećanja koje ima o životu, svijetu, prirodi i načinu na koji ih izražava.
“Otuda preplitanje/prožimanje čitavih pigmentnih linearnih kolopleta, furioznih, u dahu nanesenih poteza, dramatičnog gesta i istovremene, smirajem obojene sjete, plime, maestrala koji se začas pretvaraju u neverine crvene, žute, plave, zelene boje, koji nose sve pred sobom. Ćatovićevi znaci/boje imaju dušu koja ‘usrećuje, odbija ili podstiče’. Ona je ‘titraj koliko i muzika, kadra da dosegne najopštije i najneodređenije što popstoji u prirodi – njenu unutrašnju snagu’.„U permanentnoj potrebi za oslobađajem od ‘obmana čula našeg efemernog života’, umjetnik tvori umjetnično djelo kao autonomni organizam istovjetan prirodi. Ono je potentno, moćno, puno energetskih naboja, satkano koagulima koloritnih bujica, na granici apstraktno – asocijativne pojavnosti, provocira nutrene dijaloge i podsjeća da vijeme nije samo proticanje, već i prisustvo u trajanju. Ćatovićevi ‘mentalni pejzaži’ aluzivnih formi, specifične, višeplanske kompozicione arhitektonike, formulišu gustu mrežu nedovršenih, nedefinisanih procesa, koji tragaju za smislom, za ‘tajnom postanja’, za onim iskonskim, arhetipskim, prvotnim. Za svjedočanstvima sjećanja zapretanim u misteriozone, plavetne dubine prirode/nas samih. Umjetnik detektuje i sutilno bilježi mijene reverzibilnih cikličnih procesa, zgušnjavanja jezika, znakova, smisla, kao rekurzivne datosti, koja se odvija stepenima usavršavanja i uvijek nanaovo zahtjeva ponovna oblikovanja“, rekla je Miranović na otvaranju.
Ervin Ćatović je rođen 1966. godine u Prištini. Fakultet likovnih umjetnosti kao i postdiplomske studije završava na FLU u Prištini sa ocjenom 10. Tokom studija je boravio više puta u Italiji i Francuskoj. Član je ULUK-a i ULUS-a od 1991. godine. Radi kao univerzitetski profesor.
Do sada je u Baru samostalno izlagao 1995. i 2001. godine.
