Nema čovjeka koji nije volio i kome nije poznat glumački opus velikog barda jugoslovenske kinematografije Pavla Vujisića.
Važio je za nesvakidašnjeg, nepredvidivog čovjeka čiji nas raskošni talenat i danas, mnogo godina nakon njegove smrti zasmijava ili tjera na plač.
Njegove kultne uloge i sjajna gluma svima su ostale u sjećanju, a posebno je ostao upamćen po ulozi Paje Čuture u seriji “Kamiondžije” u kojoj je rame uz rame glumio sa još jednim velikanom glumačke scene Miodragom Petrovićem Čkaljom.
U svojoj bogatoj karijeri Pavle je bio dobitnik mnogih prestižnih nagrada među kojima su Sedmojulska nagrada SR Srbije za filmsku umjetnost, Car Konstantin, Oktobarska nagrada, Zlatna arena u Puli…
Ipak, slavni glumac je bio osoba specifičnog senzibiliteta i nesvakidašnjeg humora. Nije volio intervjue, a ironično, ni nagrade. O tome svjedoči i ova anegdota.
Naime, jednom je do Vujisića stigla vijest da se neko udruženje sprema da mu da nagradu za životno djelo. Glumac ovim nije bio oduševljen.
“Čuo sam od mnogo poštovane i cijenjene sekretarice Sneške da sam kandidovan od Udruženja za još nekakvu nagradu, pa pošto svi znaju da za nikakvim nagradama ne žudim, molim da iz ove kandidature budem isključen. Beograd, 30.06.1986. S poštovanjem Pavle Vujisić.”
Pavle nije volio publicitet koji mu je posao donio. U prilog ovome govori i činjenica da je jednom prilikom odbio da učestvuje u novogodišnjem programu državne televizije.
Kada su nastavili da ga mole, poslao im je telegram:
– Ne mogu snimati Novogodišnji program. Stop. Ne zovite me. Stop. Od sjutra sam u Grčkoj. A pravo, da vi rečem, dojadilo mi je više da se kerebečim – poručio je Vujisić.
Preminuo je 1. oktobra 1988. nakon tromjesečne borbe sa karcinomom. Bilo mu je 62 godine.