Iz štampe je nedavno izašla nova zbirka poezije Danila Lompara pod naslovom „Obasjani put“.
U ovoj knjizi, kako je u predgovoru zabilježila Olga Blažova Gajin-Vlašić, pjesnik se kreće „nadčulnim, metafizičkim putem koristeći božansko znanje, prirodne principe, liječeći sebe i svoje stihove ljekovitom svjetlošću“.
Čuvar suštine
Danilo se u ovoj knjizi pažljivo osvrće na svijet i pronalazi i identifikuje krize, ali bez apokaliptičnog pretjerivanja. U njegovom centru ili krugu je Čovjek kome ne prijeti nikakva opasnost, jer je suština, kao i Pjesnik koji je čuvar te suštine. Ali, njemu pjesniku, pripada i mjesto gdje, ljudski svijet prestaje, a „gori vatra duha, gdje čovjek nije čovjek nego kosmičko biće vasione“, gdje po Malarmeu: „naše biće postaje autentično” smatra Gajin-Vlašić.
Prema njenim riječima, Lomparove pjesme su pravo uzdizanje onoga o čemu pjeva.
“Riječ na riječ, stih na stih, strofa na strofu, slika na sliku lagano, skoro nedodirljivo se penju u visine zajedno sa bićem i materijalnom stvarnošću, na jedan viši nivo sa koga se može spoznati sva ta elementarna sila koja samu sebe ostvaruje sopstvenom čistotom. To su Danilove pjesme spremne da u svakom trenutku razobliče ljudsku prljavštinu, licemjerje, lažne moralizme, jer zna da je u najstarijim slojevima kulture živjeti kao ljudsko biće samo po sebi religiozan čin. Nasuprot tome, on stavlja sveto, unutarnje, stvaralačko, plemenito, istinito znanje Onoga gore, jedinog istinitog Boga, u središte čovjekovog bivstva. I bez imalo žaljenja svoje odnjegovano Ja, ućutkao je da zanijemi”, zapisala je Gajin-Vlašić.
Skica za portret
Danilo P. Lompar rođenje 1978. godine na Cetinju. Objavio je osamnaest knjiga stihova, kao i CD poezije „Dok sanjah o tebi Ana Marija“ Montenegrin Universal Theatre Podgorica 2007. godine.
