Kultura Četiri puta po dvadeset

Plasido Domingo proslavlja 80. rođendan: Starost nije izgovor da prestane da se sanja

Foto: EPA-EFE/YURI KOCHETKOV

Plasido Domingo slavi 80. rođendan. To je čovjek koji je klasičnu muziku iznio iz elitnih dvorana i ušao u legendu.

“Četiri puta po dvadeset” – tako o svojim godinama govori Plasido Domingo. Kaže, bolje zvuči nego da 21. januara 2021. ulazi u devetu deceniju. Njegovo ime može se prevesti kao “mirna nedjelja”, ali baš nedjeljama operska zvijezda uglavnom nije mirovala, tokom šezdeset godina na pozornici.

Navršava osamdeset i još pjeva, sada doduše kao bariton, a ne kao tenor. Umjetnik rođen u Madridu redom je rušio rekorde markantnim glasom. Gotovo četiri hiljade nastupa i preko 150 uloga u kojima dominira. Recimo na gala-nastupu u teatru “Boljšoj” prošlog oktobra, prenosi Dojče vele.

Taj koncert u Moskvi, uprkos pandemiji, izveden sa najvećim operskim imenima današnjice – Domingo je nazvao uvodom u svoj okrugli rođendan.

Optužbe bez krivične prijave

U Moskvi ga nisu mnogo pitali o stvarima koje nemaju veze sa operom, mada bi pitanja bilo. U jeku pokreta #MeToo, Domingo je 2019. godine u SAD optužen za seksualno zlostavljanje. O tome sada kaže da je rekao sve što ima – priznao greške i izvinio se.

Najprije je čuveni pjevač odbacivao sve optužbe, tvrdio da “nikad nikog nije uznemiravao”. Ali brojne ispovijesti žena iz operskog svijeta govorile su drukčije. Pominjani su “neprimjereni” gestovi, od neželjenog flerta do ponuda za seks. Istina, optužbe su mahom bile anonimne. Niko nije podnio krivičnu prijavu.

Ipak, to je Dominga koštalo američke karijere i mjesta intendanta u Los Anđelesu. Na neki način je bojkotovan i u domovini Španiji, gdje je prethodno imao status poluboga. Nedavno je pjevač za Mundo rekao da želi “iskreno da razjasni stvari u ličnom razgovoru”.

Inače bi Domingo da ostavi temu iza sebe i “posveti se novim izazovima”. Rusija je za to idealno mjesto. Tamo su mu sva vrata otvorena od kako je prvi put nastupio u zemlji 1974. godine.

Velika međunarodna karijera

Fenomen dugovječnosti na sceni je Plasido Domingo jednom objasnio molitvom Svetoj Ceciliji, zaštitnici muzičara – nju izgovara pred svaki nastup. Drugi dio objašnjenja je optimizam koji ga nije napustio ni kada je obolio poslije zaraze koronom prošlog proljeća.

Pet mjeseci je proveo u svojoj kući u Akapulku. Kaže, od korone je bilo bar nešto dobro – mnogo vremena sa porodicom, trojicom sinova i brojnim unucima za koje je svirao klavir. I mnogo je “razmišljao o svom životu”.

Domingo je rođen 21. januara 1941. u Madridu. Roditelji su mu bili pjevači sarsuele, jednog žanra španske operete. Ubrzo se porodica poslom preselila u Meksiko. Dječak zaljubljen u fudbal i borbe bikova je sa 14 godina primljen u Nacionalni muzički konzervatorijum. Sa 18 godina je debitovao kao solista.

Vjenčao se sa koleginicom Martom Ornelas, koja danas, sa 86 godina, i dalje savjetuje muža. Njih dvoje su zajedno od 1962. do 1965. pjevali u Operi u Tel Avivu. Prava međunarodna karijera počela je ubrzo, najprije u Evropi, a onda je Domingo 1968. prvi put nastupao u njujorškom Metropolitenu.

Tamo je do danas zabilježio najviše nastupa, više od 800 u 46 uloga.

Devedesetih je Domingo postao simbol izlaska klasične muzike van elitnih koncertnih sala. Kao jednog od „tri tenora“ – sa Pavarotijem i Karerasom – voljela ga je i publika koja nije marila za klasiku. Domingo je postao kult nakon nastupa na Svjetskom prvenstvu u fudbalu 1990. To je donijelo i veliki novac. Album „Tenorisimi“ prodat je u preko dvadeset miliona kopija.

Domingov glavni repertoar čine francuske i italijanske opere, posebno Verdi, Pučini i Bize. Ali iznenađenja je uvijek bilo. Tako su 1991. posjetioci Vagnerovih svečanosti u Bajrojtu bili zapanjeni kad se nenajavljen pojavio na izvođenju „Parsifala“. Iduće godine je već bio na bini u naslovnoj ulozi.

Hoće li ikad prekinuti karijeru? Još 2009. je za Frankfurter algemajne cajtung rekao: „Neću pjevati ni dan duže nego što bi trebalo. Ali ni dan kraće nego što mogu.“ Prošle godine je dao precizniji odgovor: još godina ili dvije na bini, a onda ima „mnoge druge planove“. Starost, kaže, nije izgovor da prestane da se sanja.

Send this to a friend