Kultura

Pobunjene čitateljke: Dominacija muških autora u izboru za NIN-ovu nagradu

Uoči današnjeg proglašenja dobitnika NIN-ove nagrade za 2020. godinu, udruženje “Pobunjene čitateljke”, objavilo je saopštenje pod naslovom “Pobunjeni NIN-in izbor: šest autorki za neformalnu selekciju” objavljeno na portalu bookvica.net.

“Ako bi, počevši od ove, narednih šezdeset godina isključivo književnice dobijale NIN-ovu nagradu, i dalje ne bi postojala rodna ravnopravnost među dobitnicima/cama nagrade. Ovaj scenario ipak nije moguć jer, za početak, ove godine u najuži izbor nije ušla nijedna autorka. Zato smo odlučile da ne čekamo na dominantno muški književni establišment i zvaničnu selekciju, već da vam predstavimo šest romana ženske književnosti koji bi u nekom paralelnom univerzumu činili progresivniju i aktuelniju selekciju”, saopštilo je udruženje Pobunjene čitateljke.

“Ovo ne znači da su predstojeći romani neprikosnoveno odlični. Naprotiv, kvalitativno se u mnogome razlikuju, ali svi dokazuju da je savremena ženska proza itekako vrijedna diskusije u kontekstu književnih nagrada, bar podjednako koliko je i proza muških kolega.”

“Kako, međutim, da se autorke nađu u jednoj od najvidljivijih književnih selekcija ako ne pišu?; čak i ako pišu, pa ne pišu dovoljno dobro? – samo su neki od seksističkih stereotipa koji održavaju mušku dominaciju u književnom polju. Ovakvi stereotipi često se predstavljaju kao normalizovani, samorazumljivi, te odbacuju feminističke argumente koji se navodno svode na „puko prebrojavanje” i „formalnu političku korektnost”. Baš suprotno, naša namjera je upravo da pokažemo da zanemarivanje književne produkcije žena osiromašuje pristup književnosti, jer defakto nejednako tretira one poetike koje u fokus stavljaju iskustvo žena, i koje imaju vlastitu istoriju razvoja, vjekovima unatrag odbacivanu kao manje vrijednu, kao onu koja se bavi „trivijalnostima”.

“Međutim, feministička teorija književnosti već duže od pola vijeka takve stereotipe strukturno dovodi u pitanje, i smatra se legitimnim književnim pristupom. Zato i čudi nepoznavanje savremenih književnokritičarskih i književnoteorijskih pristupa, čak i od strane žirija NiN-ove nagrade” – navode Pobunjene čitateljke u saopštenju.

“Valja još naglasiti da se NIN-ova nagrada očigledno može smatrati regionalnom, budući da su u selekciji uključeni autori i autorke iz Bosne i Hercegovine i Crne Gore, a jedini uslov je bio da ih urednici/izdavači označe kao djela napisana na srpskom jeziku. Kako između varijanti bhsc jezika ima minimalnih razlika, ovaj uslov smatramo čisto formalnim i gotovo proizvoljnim. Zbog toga smo u naš spisak knjiga uvrstili i roman “Sinovi, kćeri” hrvatske književnice Ivane Bodrožić (paralelno objavljen kod ovdašnjeg i hrvatskog izdavača; i kod našeg označen kao roman objavljen na hrvatskom jeziku), još jednom jasno stavljajući do znanja naš stav da je NIN-ovoj nagradi mjesto tamo gde je i počela – na (post)jugoslovenskoj književnoj sceni koja se koristi svim varijetetima bhsc jezika (nekad ih i kombinujući)”.

Ovo je treća godina zaredom da Pobunjene čitateljke analiziraju izbor romana koji se (ne)nalaze u najužem izboru za NIN-ovu nagradu. Pročitajte i njihov prošlogodišnji prikaz najužeg izbora NIN -ove nagrade “NIN 2019: Jugoslavija bez Jugoslovenki”; kao i prikaz najužeg izbora za 2018. godinu “NIN po majci, NIN po tetki“.

Ovo su kandidatkinje Pobunjenih čitateljki za Pobunjeni “NIN-in izbor”:

Ivana Bodrožić, Sinovi, kćeri (Orfelin izdavaštvo, 2020)
Zvonka Gazivoda, Hostel Kalifornija (Geopoetika, 2020)
Katarina Mitrović, Nemaju sve kuće dvorište (PPM Enklava, 2020)
Slađana Nina Perković, U jarku (Imprimatur, 2020)
Marija Ratković, Ispod majice (Kontrast izdavaštvo, 2020)
Ljiljana Maletin Vojvodić, Skrik (Artprint media, Novi

 

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Edw
Gost
Edw

U principu podržavam, posebno ovaj teorijski dio koji se odnosi na tzv. zenske teme, koje su navodno manje vrijedne. Ali ima i tu prostora za kritiku. Mora se prvo definisati šta su ženske teme.

Send this to a friend