Izložba „Stvaranje ptice“ akademskog slikara Vladislava Patrića, otvorena je u galeriji „Nikola I“. Osnovni vizuelni motiv slikarevog izražaja je ptica, koja je nova, drugačija, utemeljena na filozofsko religioznim razmišljanjima i postamentima tehnike ulja na papiru, gdje je prisutan pokret u trenutku i trenutak u pokretu.
Likovni aspekt
Umjetnik prvi put izlaže u galerijskom prostoru gdje može izlagati veće formate, poslije izlaganja u Pljevljima 2011. godine. Inspiracija u svijetu ptice nastala je spontano.
“To se jednostavno desi. Samo od sebe, potpuno nenajavljeno. Napravio sam nekoliko crteža, vidjevši da mogu izraziti nešto što likovnoj publici i posmatraču mogu približiti, sliku do trenutka kada on nastavlja sam. Večeras sam izložio 33 slike, a nastale su u periodu od 2010. do prije nekoliko dana. Tehnika je ulje na papiru, posebno impregriran papir, pripremljen za rad sa uljem, i dodaci raznih pigmenata koji se koriste za zidno slikarstvo. Radim i druge motive, ali „stvaranje ptice” forsiram jer predstavlja moj likovni aspekt”, kazao je Patrić.
Alhemija podloge
U slikarevim postavkama, ptica ima i ženske ljupkosti i gracioznosti u simbiozi muške kočopernosti i agresivnosti, u emulziji alhemičarskih podloga.
“Vladislav nam, poput nekih drevnih alhemičara, na podlogama dobijenim njegovim tajnim recepturama, sa, čini se, lakoćom, u par promišljenih gestova, linija i površina, stvara priču, ubjedljivu, stvarnu, istinitu priču u čije postojanje vjeruje. Taj pokret u trenutku i trenutak u pokretu, likovno može izraziti samo izuzetni poznavalac likovnog zanata što on zaista i jeste. Da nije takvog njegovog dara ne bi mi kroz titraj i treptaj slikanih površina mogli vidjeti kako kroz njih prolaze i do nas dopiru razgranati zraci sunca. Transparentnost ovih slika crteža, ogleda se u njihovoj prozračnosti, bistrini i providnosti, a nikako u jasnoći i očiglednosti, kako mnogi shvataju taj pojam. Kad bi neko prekrečio ove slike, imam utisak , da bi se do ujutru ponovo projavile kao freske u crkvi u Pekićevom romanu, „Vreme čuda“, zaključio je Boško Raičević, akademski grafičar i slikar.
