Kultura

Povratak u daleke snove i predjele

Retrospektivna izložba povodom šezdesetogodišnjeg umjetničkog rada crnogorskog slikara Slobodana Pura Đurića biće otvorena 26. maja u 19 sati u Crnogorskog galeriji umjetnosti „Miodrag Dado Đurić” na Cetinju.

Pratiće je luksuzna monografija i adekvatan katalog. Reprezentativni dio umjetnikovog opusa biće predstavljen po redosljedu od sadašnjih slika pa unazad, sve do 1958. godine, kako bi se gledaocu omogućio uvid u kontinuitet Đurićevog stvaralaštva.

Izložbu će otvoriti ministar kulture Janko Ljumović, a u ime domaćina, Narodnog muzeja Crne Gore, govoriće Pavle Pejović. Monografiju će predstaviti istoričarka umjetnosti i likovna kritičarka dr Anastazija Miranović.

Pregled

Umjetnik za Pobjedu ističe da je retrospektivnu izložbu, za jedan ovako dug period, vrlo teško napraviti.

“Napraviti izbor kakav bi svaki umjetnik poželio je praktično nemoguće. Zahtjevno je i tehničko izvođenje za slike koje su na drugim kontinentima i trebalo bi obezbijediti adekvatno opremanje, transport avionima, osiguranje slika, carinske dozvole… Mnogo je drugih peripetija koje se dešavaju u putu tokom vraćanja djela vlasnicima.

Za ovu priliku sakupili smo dio slika iz galerija sa Cetinja, iz Podgorice i Budve, od privatnih kolekcionara i ljubitelja umjetnosti. Uglavnom sa ovog područja. Trudili smo se da, ipak, to bude jedan pregled od početaka mog stvaralačkog rada pa do današnjih dana. Mislim da smo napravili solidan izbor. Uostalom, to će publika prosuditi”, kazao je Đurić.

On kaže da autor ima vrlo čudan osjećaj kada vidi slike koje je radio prije mnogo godina. Neke mu se svide. Za druge misli da ih je mogao bolje napraviti.

“Ali, zadnja pamet se ne uvažava, to se uglavnom radi onda kada se stvara. Iznenadio sam se za mnoge radove koje sam vidio, jer mi se čini, a ne samo meni, nego i mojim prijteljima koji su ih vidjeli, da su neke slike koje su rađene 50, 60. i 70-ih godina prošlog vijeka u postupku rada vrlo moderne i savremene. To su uglavnom pejzaži, mrtve prirode i već početkom 60-ih godina radovi koji naginju nadrealnoj viziji. U to vrijeme za dobio sam nekoliko nagrada na salonu ,,13. novembar”, a 1974. godine za izložbe u Cetinju, Podgorici i Budvi dobio sam i Trinaestojulsku”, nagradu ističe on.

Đurić kaže da kada umjetnik neko djelo ne vidi 50, 60 godina, ono se vizuelno totalno otuđi od autora.

“Umjetnik je najviše vezan za djelo dok ga stvara i kada ga završi, a i kasnije, kada ga gleda na izložbama, ima osjećaj kao da posmatra nečiji drugi rad. Onda ga čak više kritički gleda nego dok ga je stvarao, te mu se tako mnoge slike daleko više dopadnu nego kad ih je završio i obratno. Mnogi moji prijatelji, koji su mi pomagali prilikom skupljanja radova, su mi govorili: ,,Ti si već tada mnogo moderno radio“, jer oni nijesu te moje slike vidjeli nikada. Vratila su mi se sjećanja tih predjela, predmeta, ambijenta, čak i atmosfere dok sam radio te slike. Vratile su me u neko drugo vrijeme i neka druga razmišljanja. I ne samo predmeti koje sam slikao, nego i pejzaži i arhitektura. Mnogo toga se izmijenilo od tada do danas”, rekao je Đurić.

On se prisjeća da nekad nije bilo kvalitetnih materijala kao danas- ni platna, ni preparatura, ni boja, ni kompletnog slikarskog materijala.

“Snalazili smo se kako smo znali i umjeli. Preparature za slike smo sami pravili i miješali, a boje smo dobijali u prahu, pa ih sa raznim emulzijama miješali i pravili željene tonove. Sve je to učinilo da su neki radovi izgubili svježinu, dobili oštećenja. Jer, ipak mi to nijesmo umjeli stručno napraviti kao što to danas radi industrija”, kazao je Đurić.

Luksuzna monogiafija

Urednik monografije je Anastazija Miranović, a izdavači Narodni muzej Crne Gore i Centar savremene umjetnosti Crne Gore. Pored glavnog uvodnika Anastazije Miranović, tu su i tekstovi Lucije Đurašković, Mladena Lompara, Ognjena Radulovića i Nikole Vujoševića. Tu su i prikazi i kritike i drugih kritičara, razgovori sa novinarima, susreti sa značajnim javnim, kulturnim i političkim ličnostima, „porodični album“, posvete od javnih, kulturnih i političkih radnika, bibliografski i biografski podaci i fotosi iz radnog ateljea. Naravno, sve će to ilustrovati reprodukcije autorovih djela od početka stvaralaštva pa do danas.

Velika je to stvar

Slobodan Puro Đurić smatra da su za izradu jedne obimne monografije potrebna velika novčana sredstva, tako da je umjetnicima bilo vrlo teško i pomisliti da nešto tako naprave.

“Evidentno, a posebno u posljednje vrijeme, izašlo je mnogo monografija mojih kolega po struci. Velika je to stvar. Tome su doprinijeli Ministarstvo kulture Crne Gore, Centar savremene umjetnosti i Narodni muzej Crne Gore. Evo, sa srećom, i meni će biti izdata monografija u 83. godini. Uostalom, to nije prekasno”, kazao je Đurić.

Send this to a friend