Riječ je o zajedničkom projektu Spomen-zbirke Pavla Beljanskog iz Novog Sada i Kuće legata iz Beograda. Postavka, koju čini 26 djela iz oba legata i bogata arhivska građa, čiji se većinski dio prvi put predstavlja publici, premijerno je izložena u Podgorici, a obići će još nekoliko gradova u Srbiji.
Na otvaranju izložbe govorili su upravnica Spomen zbirke Pavla Beljanskog Jasna Jovanov, direktor Kuće legata Filip Brusić Reno, a izložbu je zvanično otvorio ambasador Crne Gore u Srbiji Branislav Mićunović. Izložba je rezultat višegodišnjeg istraživanja Milane Kvas i Dine Debeljak-Pavić.
HRABRI SE NE PLAŠE SMRTI VEĆ ŽIVOTA
“Svjesni smo činjenice, pogotovo mi Crnogorci, da je lako umirati, da strah od smrti u naroda koji su hrabrosti skloni i ne postoji, ali postoji strah od života i od svega onoga što on sa sobom nosi i može da donese. Ako je vjerovati velikom i moćnom Napoleonu, koji kaže da je istorija laž oko koje su svi saglasni, onda je nemoguće spoznati i pravu istinu o realnom životu Petra Lubarde. Možda je njoj najbliži um Aristotela koji je u poetici istakao da pjesnik ne piše kako je stvarno bilo, već kako je moglo biti. Te stoga ne čudi da mnoge priče o Lubardinom bivstvovanju poprimaju obrise legende”, kazao je Mićunović.
On je rekao i da sa svojim saradnicima priprema pozorišnu predstavu o Lubardinom životu, o kom je mnogo spoznao kroz djela teoretičara umjetnosti i brojne storije i anegdote koje su se mogle čuti od njegovih najbližih savremenika.
“Valja istaći da nijedna priča o anegdotama iz Lubardinog života nije bila ista jer je već uveliko prošla kroz filtere svijesti i pseudosjećanja onih koji su ih pričali. Drugim riječima, kada je riječ o umjetniku takve širine, prirodno je da svako ima svoju predstavu njegovog života i življenja, a o stvaralaštvu, u kojem je, kad mu ponestane boje koristio i zemlju iz saksije, da ne govorimo. Stoga, ni ova izložba koja je još jedno u nizu priča o Lubardi ne može biti ništa drugo do mogućnost da se i na naše živote prenesu njegovi interni lomovi i strahovi, koji pretočeni na platnu kazuju o vječitoj borbi života i smrti. Hrabrost je u junačkoj zemlji reći da je strah pokretač, izvor unutrašnjih turbulencija koje rađaju velika djela. Od djetinjstva, od trenutka kada je sa pet godina posjetio oca na bojnom polju i vidio gomile mrtvih i ranjenih, preko holokausta, preko logora u Austriji, gdje je na kolicima vozio tijela mrtvih logoraša, bombardovanja u kojem je osijedio za jednu noć, bio je okružen lažima, prevarom, manipulacijama i onim najgorim, prirodnom smrću najbližih od svega se branio slikanjem, koje je za njega bio jedini realan život”, naveo je Mićunović podsjećajući na Lubardin opis slike “Sutjeska”.
SVE DOĐE I PROĐE
“Kada ga je tadašnji predsjednik Crne Gore pitao šta je slikom htio da kaže, Lubarda je odgovorio da je bitku slikao iz pozicije mrava, onako kako je mrav vidi iznad sebe. Ne možemo se oteti utisku da je često sebe stavljao u takvu poziciju, pretpostavljajući životne uspone i padove na dramatici platna. Priča o Lubardi je priča cijele jedne epohe, koja je iza nas, a iz koje se mnogo može naučiti o danima koji nam predstoje. Sve vrijeme oko njega su se događale velike stvari i velike promjene, a on je uvijek ostajao isti, bježeći od svega toga u beskrajni svemir svog ateljea, iznad koga je napisao ‘Sve dođe i prođe'”, kazao je Mićunović.
Jasna Jovanov je podsjetila da su Pavle Beljanski i Petar Lubarda bili bliski prijatelji, te da su vodili intenzivnu i višegodišnju prepisku.
“Krenuli smo od te priče i shvatili da ona otkriva samo dio ličnosti Petra Lubarde. Spomen-zbirka čuva dio Lubardinih radova koji su vrh njegovog stvaralaštva između dva svjetska rata, ali i iz onog drugog perioda, kada postaje autor svjetskog značaja. Među ovim slikama nalaze se i četiri koje je izlagao u Veneciji. Ova izložba o Petru Lubardi govori na drugačiji način i približava nam ga i kao ličnost, a ne samo kao stvaraoca”, kazala je Jovanov.
Rođendan u Kući Legata
Prije nekoliko dana u Beogradu, u Kući legata obilježen je 110. rođendan Petra Lubarde otvaranjem izložbe slika i otkrivanjem biste koja je rad Sretena Stojanovića, a koja se trenutno nalazi u Dvorcu, kazao je Filip Brusić Reno.
“Ova izložba, koju premijerno ima priliku da vidi podgorička publika, seli se nakon mjesec dana u Novi Sad, potom Beograd i na kraju u Višegrad. Posebno mi je zadovoljstvo što smo projekat predstavili u Petrovoj Crnoj Gori”, kazao je Brusić Reno. Sve vrijeme oko njega su se događale velike stvari i velike promjene, a on je uvijek ostajao isti, bježeći od svega toga u beskrajni svemir svog ateljea, iznad koga je napisao “Sve dođe i prođe”.
