Prvakinja srpske opere predvodiće Verdijev “Rekvijem” u Crnoj Gori

Ona je Violeta u Verdijevoj „Travijati“, Gilda u „Rigoletu“, Rozina u Rosinijevom „Seviljskom berberinu“, ali i Suzana u „Figarovoj ženidbi“. Ona je bila jedini đak banjalučke niže muzičke škole koji nije znao note, a danas je prvakinja Opere Narodnog pozorišta u Beogradu i zove se Snežana Savičić Sekulić. Ukoliko do sad nijeste čuli za nju, biće vam jasno zašto morate jer za nju i njen sopran znaju npr. slavni tenor Plasido Domingo i operska diva Monserat Kabalje. A, Snežana stiže u Podgoricu, gdje ćemo je sa još 200 muzičara slušati tokom izvođenja monumentalnog djela “Rekvijem” Đuzepea Verdija. Ovo sakralno djelo izvešće Crnogorski simfonijski orkestar u završnici muzičkog festivala “A tempo” 12. aprila u Crnogorskom narodnom pozorištu.

To će biti premijerno izvođenje „Rekvijema“ u Crnoj Gori, a koje su stanovnici Milana u Italiji čuli daleke 1874. godine.

Motiva za odlazak na ovaj koncert ne fali – djelo je spektakularno, a upravo se takva izvedba očekuje od, vjerovali ili ne – čak 200 vrsnih muzičara u orkestru i horu, dok će soliste predvoditi sagovornica CdM-a Snežana Savičić Sekulić.

„Crnogorska publika je topla, srdačna, obrazovana, a Verdijev ’Rekvijem’ je jedno od najljepših i najzahtjevnijih vokalno-instrumentalnih djela za simfonijski orkestar, hor i soliste. Očekuje se da će biti oko 200 izvođača na sceni. Sjajna partitura i dirigent Grigorij Krasko za pultom. Sa maestrom sam sarađivala u više navrata i ponijela sam zaista najljepše utiske. Svi solisti imaju ozbiljan izvođački zadatak. Sopranska dionica zahtijeva dugačak, smiren dah, kontrolu svih dinamičkih i ritmičkih promjena koje se neprestano smjenjuju. Ukratko rečeno: sjajno djelo– veliki izazov“, kaže ona za CdM uoči spektakla koji nas očekuje u CNP-u.

A, Snežana nam stiže u Podgoricu nakon nastupa širom svijeta.

Nastupala je u Rimu, Parizu, Petrogradu i Londonu… Ipak, želja svih operskih pjevača je nastup u Metropoliten operi u Njujorku na čijoj sceni su se proslavili Lućano Pavaroti, Rene Fleming i Plasido Domingo, pa smo Snežanu pitali koliko joj je Metropoliten daleko.

„Vrijeme u kom živimo i stvaramo, očigledno je surovo. Pojedini umjetnici su spremni na razne kompromise, sve zarad navodnog uspjeha. Nisam sigurna da spadam u tu kategoriju. Dostojanstvo i umjetnička nezavisnost su rjeđi, ali zdrav izbor“, naglasila je ona.

Da se njen zdrav izbor isplati, možda najbolje dokazuje činjenica da je Snežana 2011. godine u Beogradu nastupila rame uz rame za Monserat Kabalje koja je legenda operske umjetnosti.

„Pored Kalasove i Tebaldi, Kabalje je jedna od najvećih operskih diva ikad. Ona je mogla da otpjeva sve. Za Monserat nije postojala granica. Nosim, naravno – divne emocije. Toliko topline i komplimenata sam primila od madam Kabalje, da ću se truditi da to nikada ne zaboravim i da me taj nastup inspiriše za sve što radim“, kaže ona o poznanstvu sa Monserat Kabalje.

Violeta Valeri u Travijati, Narodno pozorište BeogradA, radi – dosta. Snežana je Violeta u Verdijevoj „Travijati“, Gilda u „Rigoletu“, Rozina u Rosinijevom „Seviljskom berberinu“, ali i Suzana u „Figarovoj ženidbi“… Na njenom repertoaru se nalazi preko 40 izvedenih vokalno-instrumentalnih djela: Requiem, Kronungmesse, Exsultate Jubilate (Mozart), Carmina Burana (Orf),  Die Jahreszeiten (Haydn), Te Deum (Bruckner), Stabat Mater (Pergolesi), Magnificat (Bach), Gloria, Nulla in mundo (Vivaldi), Stabat Mater (Schubert), Simphony No. 9 (Beethoven)…

„Ponosna sam na sve uloge, jer sam svaku izgradila ozbiljno, studiozno i iskreno. Posebno sam ponosna na Lučiju od Lamermura, jer je to uloga koja zahtijeva natprosječnu spremnost i vokalno umijeće. Pjevajući istu, stiče se poštovanje publike i lično samopoštovanje. Trenutno se spremam za dvije nove uloge. Samo ću nagovijestiti da jedna uloga spada u žanr koji do sada nisam radila i predstavlja za mene veliki izazov, i to prije svega glumački… Vjerujem da me čeka još dosta toga što nisam otpjevala. No, za sve to je potrebno najprije reći onu narodnu izreku: ‘Bože – zdravlja“, ističe ona.

Od đaka muzičke škole koji ne zna note do prvakinje opere

To sve poručuje dama koja je poslije deset godina stalnog rada u Narodnom pozorištu u Beogradu postala njegova prvakinja, a prethodno je, kao dijete pjevala arije na poznate melodije, a potom i upisala banjalučku nižu Srednju muzičku školu čiji je bila jedan jedini đak u razredu koji nije znao note.

„U mojoj porodici se muzika slušala stalno. Otac je svirao harmoniku, a moje sestre i ja bismo stalno pjevale i uživale u našim ‘nastupima’. Potreba za pjevanjem i ispoljavanjem emocija kroz glas, nastavila se i tokom Osnovne škole. Nažalost, mjesto u kom sam odrastala nije imalo nižu muzičku školu. Počela sam da slušam koncerte klasične muzike na stanicama Radio Beograda i Zagreba. Zatim sam počela pjevati arije na poznate melodije, kojima sam sama izmišljala riječi. Svi su primijetili da zvučim kao operska pjevačica. Moje interesovanje za klasičnu muziku raslo je i kulminiralo time što sam položila prijemni ispit. Primljena sam u Srednju muzičku školu u Banjaluci i postala jedini učenik koji nije znao note u razredu. Organizovali su dodatne časove da bih mogla da pratim nastavu. Bilo je potrebno mnogo odricanja i teškog, dugogodišnjeg rada. Poslije uspješno završene srednje škole uslijedile su: osnovne studije, master studije, usavršavanje u Beču, veliki broj uloga i koncerata, takmičenja, gostovanja…Postala sam prvak Narodnog pozorišta poslije deset godina stalnog radnog odnosa, pritom sam pjevala samo uloge prvog faha“, naglasila je ona.

Tako da, čak i ukoliko nijeste ljubitelj ozbiljne muzike, a u kući imate djecu koja “nastupaju”, s njima pod ruku i via CNP 12. aprila – možda i vi u kući imate operske pjevače, a da to još ne znate.