Radulović: Dijelimo sudbinu naroda i države

Mi smo svi upućeni jedni na druge i moramo da čuvamo našu zajedničku domovinu Crnu Goru, kaže za Pobjedu predsjednik Matice crnogorske Dragan Radulović.

Ta instutucija nedavno je obilježila 25 godina postojanja. Osnovana je u ratno vrijeme krvavog razbijanja socijalističke Jugoslavije, koje je na surov način dovodilo u pitanje budućnost Crne Gore, nacionalni identitet crnogorskog naroda i autentičnost njegove kulture. I danas se s jednakom odlučnošću suprotstavlja silama razaranja i dekompozicije crnogorskog društva.

Što intelektualci okupljeni oko Matice crnogorske vide kao najveću prijetnju vrijednostima koje ste u minulih 25 godina štitili i afirmisali?

Radulović: Najviše zabrinjava nestabilnost u regionu. Sve one politike koje su sa pozicija šovinizma, slobodno mogu reći i nacizma, barem ovog našeg balkanskog, vodile ratove devedesetih godina, još su žive i vode glavnu riječ u zemljama okruženja. Jedna geografski mala i demografski i populacijski malobrojna zemlja, kakva je Crna Gora, sladak je zalogaj za sve naše neprijatelje koji joj ne žele dobra. U okolnostima takve politike koja nije blagonaklona prema Crnoj Gori, a sama po sebi nije demokratska, nije neopravdano biti, najmanje rečeno, zabrinut i pažljivo procjenjivati sve ono što se zbiva oko Crne Gore jer se sve to reflektuje na Crnu Goru. Tim prije što su u Crnoj Gori prisutni najrazličitiji politički uticaji iz tih sredina. Nije to jedna, ima ih više, a iz njih te svoje ciljeve pokušavaju ostvariti instrumentalizujući neke naše sunarodnike i sugrađane. To je političko mešetarenje za koje nijesam siguran da će dati ploda koji očekuju. Vjerujem da je crnogorski građanin dobro svjestan pozicije Crne Gore, njene snage, uticaja i prijatelja u savremenom svijetu. Vj erujem da je svjestan i činjenice da se tome ni na koji način ne može suprotstaviti osim brigom o slozi i međusobnim razumijevanjem nas koji živimo u Crnoj Gori.

Koliko ste finansijski potpomognuti od države? Da li je to što dobijate dovoljno?

Radulović: Matica svoju djelatnost organizuje u centrali i 13 ogranaka u Crnoj Gori. I to sve treba servisirati: elementarne troškove internet komunikacije, struju, vodu… Negdje i zakup prostorija. Nastojimo da svojim djelovanjem doprinesemo razvoju kulturnog života u 14 gradskih sredina. Uvijek polazimo od pretpostavke da iz tih ogranaka i sredina dolaze inicijative koje podržimo, ili ih nećemo podržati, ako nijesu u skladu sa intencijama Matice crnogorske. Objavljujemo knjige, objavljujemo naš časopis „Matica“ koji do sada ima 75 brojeva, a štampan je u 42.900 primjeraka. To je naš dragulj i on će se sigurno štampati i dalje. Od njega se neće odustati.Do 2008. godine mi smo se izdržavali tako što su nas pomagali poslovni ljudi koji su smatrali da treba pomagati Maticu crnogorsku. Onda je donijet Zakon o Matici crnogorskoj koji nas je prepoznao kao kulturnu instituciju od posebnog značaja. Počeli smo da se finansiramo iz Budžeta Crne Gore. Prvih par godina raspolagali smo sa po 370.000 eura. Na to smo se oslonili u procesu širenja. Sa toliko novca mogli smo da napravimo ogranke i proširili smo se. Posebno nam je drago što smo se aktivirali i na rubnim mjestima Crne Gore. Negdje smo i jedina crnogorska institucija koja tu djeluje. Onda je uslijedilo, kako to ekonomisti zovu, „linearno umanjivanje sredstava”. To nas je svelo na 240.000 eura godišnje. Tada smo došli u situaciju da imamo mnogo manje novca, a da su svi ogranci ostali. Uspjeli smo da ih servisiramo i održavamo njihovu djelatnost. Održali smo i izdavačku djelatnost i časopis. Izdržali smo taj ozbiljan udar zahvaljujući razumijevanju naših ljudi u ograncima, ali i radom nas u centrali Matice crnogorske. Dijelimo sudbinu svog naroda i svoje države. Novcem raspolažemo odgovorno. I radimo ono najbitnije u skladu sa sredstvima kojima raspolažemo.

Program Matice crnogorske “Crna Gora pred izazovima budućnost” bio je prvi cjeloviti nacionalni program crnogorskog naroda. Ciljevi su, uglavnom, ostvareni. Na čemu će Matica crnogorska insistirati u budućnosti?

Radulović: To je program na koji smo posebno ponosni jer predstavlja zvjezdani trenutak crnogorskog otpora i nepristajanja na sumanutu politiku koja nam se tada nametala. Taj program je u značajnim tačkama zaista ostvaren suverena Crna Gora, nezavisnost prvi put izglasana na referendumu, bez krvoprolića, 2006. godine. Godine 2013. na Cetinju usvojen je program Matice crnogorske “Crna Gora na evropskom putu”. Veoma smo precizno identifikovali društvene fenomene koje ćemo podržati i fenomene protiv kojih ćemo se boriti. U prvom redu boriti se u kulturi, jer j e kultura mjesto gdje se sve naše identitetske borbe začinju i okončavaju. Ukazali smo na važnost evroatlantskih integracija. Srećom, naša Crna Gora je postala punopravna članica NATO-a. U svim događajima koji su se pleli oko toga vidjelo se koliko je značajno što smo dio te organizacije. Naš program je program otvorene i iskrene podrške političkim snagama čiji su cilj evropske integracije. Stalo nam je do pravne države, do društva znanja i do toga da se naša domovina učini što boljom i kvalitetnijom. Stalo nam je do slobode čovjeka kao pojedinca i slobode naroda koji žive u Crnoj Gori i Crnu Goru doživljavaju kao svoju domovinu. Ne smije se nikada negativno odgovoriti na ono glasovito Robespjerovo pitanje: “Da li neprijatelji slobode imaju pravo na slobodu?”. Imaju. Imaju pravo na sve ono što im je Ustavom i zakonima zagarantovano. Isto tako, nikada ne smijemo zaboraviti činjenicu da, kao što prava prate obaveze, slobodu prati odgovornost.

U potonje vrijeme učestalo se komentariše ideja ustavnog patriotizma. Kako u Matici gledate na tu inicijativu? Učestalo je mišljenje da je ta ideja “kukavičje jaje” i pokušaj da se preduprijedi konstituisanje završnih elemenata crnogorske nacije…

Radulović: Nije nam bliska ta ideja. U časopisu “Matica” bilo je nekoliko teorijskih ogleda na tu temu, a namjeravamo se i dalje time baviti. Ustav je, kao najviši pravni akt jedne zemlje, u suštini promjenjiva kategorija, pa kada povežete patriotizam za njega, znači li to da ste i patriotizam učinili promjenjivim? Ili, drugim riječima: znači li da svaka promjena Ustava podrazumijeva promjenu patriotizma? Gdje nas to može odvesti? U kakvu formu relativizma? Poslije Drugog svjetskog rata Njemci su imali puno problema sa svojim patriotizmom. Samo izražavanje pojma nacije bilo je u to vrijeme problematično. Imali su vrhovni zakon, svoj ustav. Tek je Kol, poslije ujedinjenja dvije Njemačke, rekao: “Sada možemo kazati da smo nacija”. Njihova hipoteka nakon Drugog svjetskog rata je bila ogromna, ali i zemlja im je bila podijeljena, njima je ustavni patriotizam omogućavao da ne govore o stvarima o kojima je tada bilo pametnije ćutati. To se ne može primijeniti na Crnu Goru. Prvo, mi nemamo nikakvo nasljeđe kojega bismo se u političkom i ljudskom smislu trebali stiđeti, u tolikoj mjeri da se ne smije ni pomenuti crnogorski patriotizam. Ako po nečijem mišljenju samo postojanje Crne Gore i Crnogoraca nije već dovoljno loša hipoteka? Drugo, ponekad se čini da ga zagovaraju ljudi koji, iz nekog razloga, imaju problem sa pridjevom crnogorski, pa se dovijaju na različite načine kako bi ga izbjegli. To je onaj prazni crnogorski kosmopolitizam iza kojega, po pravilu, ne stoji višak tolerancije i multikulture koliko politička i nacionalna odanost nekome drugo. Znam zašto je Njemcima bio važan, ali znam i zašto ga ovdje zagovaraju. To je prigodan pojas za spasavanje onima koji Crnu Goru vole samo geografski i zavičajno, a strana im je odanost njoj kao državi i političkoj zajednici. Nije to ni prvo ni posljednje kukavičje jaje koje se potura u javnom diskursu Crne Gore. Postoje ljudi koji žive u Crnoj Gori, ljudi različitih nacija, a koji ljubav i odanost domovini, kulturi i državi, iskazuju u formi crnogorskog patriotizma. Oni nemaju razloga da se kriju iza “ustavnog patriotizma”.

Ne brojimo “nacionalna krvna zrnca”

Kako vidite ulogu Matice u procesu stabilizacije vrijednosti o kojima govorite?

Radulović: Matica crnogorska se u ovih 25 godina pokazala kao organizacija koja ne broji “nacionalna krvna zrnca”. To je organizacija, u prvom redu, ljudi koji Crnu Goru doživljavaju kao svoju domovinu, koja vodi računa i kojoj je stalo do onoga što je crnogorsko, ali kojoj su bitni i svi drugi kulturalni supstrati savremene Crne Gore, dakle, multietničnost, multireligioznost, multikulturalnost u najboljem značenju tog pojma. O tome vodimo računa na odgovoran i pažljiv način. Strpljiv i uporan rad sasvim sigurno daje i kvalitetne rezultate. Mi se ne bavimo mržnjom, nijesmo organizacija koja je na bilo koji način isključiva. Jednostavno, smatramo da treba njegovati onu vrstu duha koja počiva na multikulturi, mjeri i toleranciji, na poštovanju čovjeka i njegovog dostojanstva. U ovih 25 godina time smo se bavili. Reagovali smo na razne društvene pojave, ali smo reagovali s preciznim argumentima i sa jasnom vrijednosnom pozicijom koja je karakterisala Maticu crnogorsku. Tako će biti i dalje.

Jedino institucije brane Crnu Goru

Radulović: Matica crnogorska će nastojati da pažljivo prati ono što se zbiva u savremenoj Evropi, jer se tamo dešava mnogo toga što je zanimljivo i što se reflektuje u Crnoj Gori. U prvom redu, mislim na krizu identiteta Evropske unije. Sve su glasnije političke snage koje se pitaju: Ko smo to mi? Koji je identitet Evropske unije? Jačaju i snage koje pokazuju nepovjerenje u demokratske institucije, demokratske procedure i samu demokratiju. Sve im privlačniji postaju razni oblici autoritarnih režima. Očigledno je prisutna i kriza liderstva u Evropskoj uniji. Moramo voditi računa i o društvu unutar Crne Gore, jačati ga i učiniti ga manje ranjivim po mnogim osnovama. Podržavaćemo političke snage koje misle na patriotski način i rade na izgradnji i učvršćivanju institucija. Jedino njene institucije brane Crnu Goru. Ukoliko se u periodu koji je pred nama kao društvo na to ne usmjerimo, rizikujemo da možemo mnogo toga izgubiti.