Sara Vujošević, Crnogorka koja osvaja ruske i evropske operske scene

Kada generacijama koje su odrastale devedesetih pomenete Saru Vujošević, oni se sjete plavokose djevojčice koja je osvajala pozornice brojnih dječjih festivala u Crnoj Gori i šire. Slovila je za istinsku dječju zvijezdu koja je, što je bio presedan, imala album – kasetu, koncerte, a bila je i miljenica TV stanica u Crnoj Gori.

Profesionalizmom, neobičnim za jednog osnovca, telantom, šarmom i velikim hitovima, Sara je uspjela da osvoji Crnu Goru. Pratili smo njeno stasavanje u lijepu djevojku i kada su mnogi od nas pomislili da će Sara postati pop zvijezda, ona nas je iznenadila odlukom da postane operska pjevačica.

Što je naumila, to je i ostvarila. Nakon kratkog izleta u pop muziku, uslijedile su godine obrazovanja u inostranstvu koje su joj donijele status operske dive kojoj aplaudiraju Moskovljani, čija je sugrađanka u međuvremenu postala.

Rusi su je prihvatili “kao svoju” i dali joj platformu na kojoj je razvijala svoj raskošan talenat. Upravo je u Ruskoj federaciji u decembru 2017. godine stekla zvanje doktora muzikologije. Doktorat je posvetila Crnoj Gori u koju se uvijek vraća, a napisala ga je na ruskom jeziku. Ministarstvo kulture Ruske federacije pomoglo joj je da izda monografiju pa je njen petogodišnji mukotrpan rad materijalizovan, a mlada umjetnica planira da ga izda na maternjem i engleskom jeziku.

Obrazovanje, uspjesi, velike obaveze u inostranstvu i odricanja, nisu spriječile Saru da se ostvari u ulozi majke.

Ova lijepa Podgoričanka danas je majka dvojice dječaka kojima posvećuje sve slobodno vrijeme koje ima i, kako kaže za CdM, sa njima nadoknađuje sve ono što je propustila kada je bila dijete, a u isto vrijeme zauzeta muzička zvijezda.

Sara u svom prvom intervjuu za portal CdM govori o svojoj karijeri, preseljenju u daleku Moskvu, ali i obavezama koje je očekuju u narednom periodu.

CdM: Po čemu pamtiš period kada si bila velika-mala zvijezda? 

Vujošević: Pamtim taj period po nedostatku vremena za igru i djetinjarije, koje svako dijete mora da prođe. Zato sad nadoknađujem propušteno vrlo aktivno uz svoju djecu.

CdM: Koliko se Sara promijenila od plavokose djevočice koja je pjevala „Stara vodenica“?

Vujošević: Krucijalno, nista se nije promijenilo. Strijelac, u suštini uvijek ostaje veliko dijete u duši.

Pratili smo te kako odrastaš na festivalima dječje muzike i sve je slutilo da ćeš jednog dana postati zvijezda pop muzike. Kada si se zainteresovala za opersko pjevanje?

Vujošević: To je često pitanje koje mi postavljaju. Sa ove distance, mogu da kažem da je presudna bila ambicija moje majke i njeno forsiranje mog talenta. Ja sam bila dijete koje je bilo prezasićeno nastupima, koncertima, TV snimanjima i na toj prekretnici daljeg profesionalnog odabira – dobro bi mi došla promjena. Pronalazila sam se uvijek u svemu što je imalo veze sa pozivom diplomatije, stranim jezicima koji su mi oduvijek odlično išli, s književnošću i darom pisanja koji mi se lijepo razvio tokom vremena. Postoji čitava neobjavljena zbirka pjesama u mojoj arhivi, ko zna… možda nekad i bude objavljena. Ali, ipak sam nastavila sa onim za šta sam stvorena i na tom izboru sam danas zahvalna svojem roditelju.

Kako izgleda jedan tvoj dan kada imaš nastupe i gdje najčešće nastupaš?

Dan koncerta je uvijek ‘dan D’ i u potpunom sam ‘karantinu’, sama sa svojim mislima. Nemam nikakve specijalne rituale, jedino je važno da se pred koncert dobro naspavam i ne budem gladna pred nastup. Sve ostale pripreme dešavaju se mnogo prije samog nastupa, a to je ogroman i permanentan rad na kompozicijama koje se izvode za određen datum i tako u krug. Pošto sam već nekoliko godina u Moskvi, naravno da se najčešči nastupi vežu sa Moskvu i ostale gradove Ruske Federacije, što mi čini posebno zadovoljstvo nastupati pred jednom od najzahtjevnijih i najobrazovanijih publika na svijetu. Naravno, nastupam van granica naše zemlje i Rusije, imamo već zakazan koncert u Londonu u martu mjesecu, a dobila sam poziv za Austriju, Njemačku i Finsku. Upravo ovih dana definišemo termine za pomenute zemlje.

CdM: Karijeru si “preselila“ u prijestonicu Rusije. Kako je došlo do toga?

Vujošević: Do preseljenja nije došlo spontano, obzirom da je jedan dio moje familije već živio u Moskvi, bilo je prirodno da u glavnom gradu RF nastavim dalje profesionalno usavršavanje.

CdM: Doktorska disertacija je gotova u decembru i uspješno si je odbranila. Pisala si je na ruskom, jeziku na kojem si se školovala. Kaži nam nešto i o „Blagu Crne Gore“.

Vujošević: Da. Odbrana disertacije, koja je plod mojeg petogodišnjeg istraživanja, dogodila se na moju veliku radost 22. decembra sad već prošle godine. Tema je bila tradicionalno muzičko stvaralaštvo Crne Gore i kako se ista implementirala u naše tri nacionalne opere. Izašla je takođe i monografija, izdavač je Ministarstvo RF, na šta sam posebno ponosna. Moj mukotrpan trud se isplatio. Tema monografije je jedinstvena i niko se do sada  nije bavio pomenutom specifikom, što je sam proces pisanja otežavalo, usljed nedostatka literature na koju bih se kao autor oslanjala. Međutim, danas sam srećna sto je tako. Takođe, u planu je izdanje monografije na crnogorskom jeziku, kao i na engleskom.

Vujošević: Što se tiče projekta ‘Blago Crne Gore’- u pitanju je koncert na kojem se izvode isključivo crnogorska klasična djela, kao i obrade tradicionalnih crnogorskih pjesama. Projekat se pokazao vrlo uspješno i vrlo aktivno ga izvodimo. Sa svakim novim izvođenjem tog projekta, uvijek se trudimo da budemo inovativni i nešto promijenimo u samom programu koncerta, iako pjevamo svaki put pred novom publikom. Čak smo i nedavno dobili nagradu za ‘Blago Crne Gore’ u Sankt Petersburgu. Nagrada me, kao Crnogorku, posebno raduje i stimuliše za rad na istoimenom projektu i dalju promociju naše kulturne baštine”.

CdM: Da li ćeš ostati u Moskvi ili slijedi nova država?

Vujošević: Trudim se, koliko mi profesionalne obaveze dozvoljavaju, da budem sto vise u matičnoj zemlji, Crnoj Gori. Moskva za sad ostaje baza. Postoji ponuda koja je meni kao relativno mladom umjetniku vrlo primamljiva, a vezana je upravo za preseljenje u novu državu, o kojoj ne bih govorila, dok sama ne riješim u kom će pravcu teći dalji profesionalni tok dešavanja.

CdM: Izgledaš poput modela, što nam ruši predrasude o operskim divama koje su uglavnom korpulente dame. Ko je zaslužan za tvoj savršen izgled?

Vujošević: Oh, zahvaljujem Vam se iskreno za udijeljeni kompliment. Baš su mi nedavno poslali fotografije perioda kada sam bila na osnovnim studijama. Samu sebe nisam prepoznala. Recimo Sara sa dodatnih desetak kilograma, što nije bilo loše. Što se tiče povezanosti pojma korpulentnosti sa operskim umjetnicima – zaista je u pitanju samo mit. Mogu da kažem da pretjerana korpulentnost čak i remeti balans u organizmu profesionalnog izvođaca, koji prirodno mora da postoji. A za zaduženost za moj ‘zadovoljavajući’ izgled – moram da kažem da je u pitanju nedostatak vremena da se posvetim sebi u pravom smislu te riječi. Svjesna sam da mi nedostaje koji kilogram, ali sve dok to ne remeti profesionalnog izvođača u meni, znam da stanje nije alarmantno.

CdM: Koliko te je majčinstvo promijenilo?

Vujošević: Mislim da ono što ću odgovoriti nije ništa novo. Žena postaje plemenitija i samoj sebi ljepša iznutra. Majčinstvo je dar, koji se ne moze opisati. Dar zbog kojeg se u životu prioriteti sami po sebi slože.

Branko Vukelić