Senzacionalno saznanje o topu iz Perasta: Na svijetu postoji samo jedan njemu ravan

Mletački bronzani top tipa falkonet koji se čuva u Muzeju grada Perasta, uz onaj iz muzeja u Kopenhagenu, jedini je postojeći mletački top iz 16. vijeka sa originalnim lafetom na svijetu, kazala je za Pobjedu dr Elvira Sorić.

Do senzacionalnog otkrića ona je došla nakon istraživanja koja je realizovala uz podršku italijanskih eksperata dr Karla Beltrama i Marka Morina i analize koja je rađena na Institutu “Ruđer Bošković” u Zagrebu.

“U prvoj fazi istraživanja, u kojoj je akcenat stavljen na samu topovsku cijev, a koje je sprovela dr Sorić, utvrđeno je da se radi o danas veoma rijetkom topu, tipa falkonet, koji su rađeni u Italiji u 16. vijeku. Ona je dokazala da je naš top izrađen u Veneciji u 16. vijeku za potrebe Mletačke republike. Nakon hemijskog istraživanja lafeta, ispostavilo se da taj element datira iz 17. vijeka”, kaže etnološkinja u Muzeju grada Perasta Dragana Lalošević.

Čudo iz slučaja

Kao sva velika otkrića i ovo se dogodilo neočekivano. Dr Elvira Sorić čitala je neobjavljeni rukopis o odbrambenim potencijalima Dalmacije iz 1754. godine i naišla na opis omiške artiljerije.

Kako je Omiš na turističkim mapama uvijek bio vezan uz gusarsku priču, istraživala je internetu i naišla na jednu opširnu studiju koju su o mletačkim topovima napisali Karlo Beltramo i Marko Morin.

“Beltramo je jedan od vodećih stručnjaka za podvodnu arheologiju i topove. Imao je mnogo razumijevanja i uputio me na određene članke koji bi me mogli zanimati. U tom periodu javio mi se voditelj mog studija 0 povijesti stanovništva Dubrovnika, akademik Nenad Vekarić. On je zajedno sa Tripom Šubertom organizovao naučni skup “Isprepleteni identiteti” i predložio mi da na neku temu vezanu uz Boku Kotorsku pipremim predavanje. Nijesam imala ništa na umu. Odmah sam se sjetila da u studiji Beltrama i Morina koju sam sam proučila, a sadrži opise 180 mletačkih topova, nijedan nije sa crnogorskog primorja, a znamo da je tamo prije 1914. godine postojalo 200 topova. Krenula sam u potragu i stupila u kontakt sa Jovicom Martinovićem koji je kazao: Čuj, postoji u Perastu jedn top sa mletačkim lavom. Pođi i pogledaj”, priča Sorić.

Profesor Beltramo potvrdio je da u Perastu postoji nekakav top, ali da ga on nije vidio. Pošla je u Perast, ne znajući što će tamo zateći, koliko će vrijedno i važno biti to što će fotografisati, ne znajući ništa o znakovima koji su izliveni na topu.

“Kada sam ugledala oznake X, F i mletačkog lava shvatila sam da pred sobom imam neprocjenjivo važne elemente koji upućuju na porijeklo topa. Prema literaturi koji su napisali Beltramo i Morin, shvatila sam da je to treći postojeći top na svijetu sa tim oznakama. Dva su u Turskoj, jedan u Vojnom muzeju “Askeri“ u Istanbulu, a drugi u Vojnoj marini Marmaris. Niti za njih, niti za peraški felkonet ne možemo se sa sigurnošću kazati ko je njihov livac, da li se radi o Frančesku Kontiju ili je riječ o Fabiju Albergetiju. To su dvije najuticajnije familije livaca mletačkih topova. Top iz Perasta sličniji je onom koji se nalazi u Marmarisu koji je nešto manji od njega, ali veoma liče. Utvrdili smo godinu kada je dragocjeni falkonet mogao da bude izliven”, ističe Sorić.

Dokazi iz topa

Ranije je u muzejskim knjigama top, u lokalnom miljeu nazvan Zelenko, bio zaveden kao top iz 17. vijeka koji je, najvjerovatnije, izliven u Dubrovniku. Direktni dokazi sa falkonete to su demantovali.

“Oznaka X koja na njemu postoji, oznaka je Vijeća desetorice koje je kao administrativno tijelo Senata upravljalo proizvodnjom artiljerije. Oni su djelovali do 1586. godine. Na Oznake na falkonetu iz Muzeja grada Perasta svjedoče o porijeklu kon toga proizvodnju preuzima Senat sa svoja tri upravitelja. Definitivno, top je izliven prije te 1586. godine, što sa oznakom F sužava stvar na dva livca Kontija i Albergetija”, ističe Sorić.

Ključne oznake na tijelu topa, skrenule su pažnju na lafet. Činilo se da je originalan. To je velika rjetkost, jer su se ti topovi koristili za odbranu na moru, na zidinama i tvrđavama koje su trpile razaranja, gdje bi lafeti izgorjeli ili se polomili.

“Znali smo da postoji samo jedan falkonet na svijetu sa originalnim lafetom. Čuva se u Kopenhagenu. Ljudi iz Pomorskog muzeja hitro su reagovali. Na moju preporuku, izdvojili su česticu sa lafeta i na Institutu “Ruđer Bošković“ urađena je analiza metodom LNA-PS 5.4/2 određivanjem relativne specifične aktivnosti C14/ starosti tehnikom AMS koja je pokazala starost lafeta i on je neporecivo datiran u drugu polovinu 17. vijeka, što se nepogrešivo poklapa sa Grimanija iz 1676. godine jer se pokazuje da je top stigao direktno iz Italije. Topovi koje je darivao Senat imaju ukrase, a peraški top ima karakterističan ukras s floralnim motivom mletačkog lava, što je označavalo vlasništvo Mletačke republike. Zelenko, kako su ga do sada nazivali, izuzeteno je vrijedan artefakt koji Perast, koji se diči Gospom od Škrpjela, može da ucrta na turističke mape kao značajan grad i po tome što se u njemu može vidjeti i jedan veoma rijedak top”, kazala je Sorić.

Kobna cijena

Na topu postoji i oznaka koja upućuje na novčanu vrijednost koju je imao u vrijeme kada je poklonjen gradu Perastu.

“Na dnu ležišta topa postoji oznaka 301 koja upućuje na njegovu težinu u mletačkim librama. Jedna libra je 0. 470 grama i top je, iskazano današnjim mjerama, težak oko 150 kilograma. Te su oznake proizvođači stavljali jer je bronza bila izuzetno skupa i precizno se znala njegova novčana vrijednost. Po tome su venecijanski topovi prepoznatljivi”, ističe Sorić.

Vrijednost materijala od kojeg su napravljeni, bila je kobna za mletačke falkonete. U ratovima, kroz vjekove, oni su pretapani i od dragocjne bronze su liveni novi topovi koji su mogli odgovoriti potrebana novih oblika ratovanja.

“Rat poznaje samo utilitarne vrijednosti. Ljudi kažu nama trebaju novi topovi i idemo pretopiti stare. U Veneciji su stradali u vrijeme kada je grad 1776. godine zauzela Napoleonova vojska. Tada su istopili 136 topova koje su postojali u gradsko muzeju. Naš cilj je da se evidentiraju svi venecijanski topovi koji danas postoje na Mediteranu. Da se zna gdje su i da se zaštiti njihova istorijska priča”, poručuje Sorić.