Kultura

“Sinovi crnih planina” vraćaju vjeru u herojstvo crnogorskog naroda

U organizaciji boračke organizacije Nikšića sjutra veče će u tom gradu biti prezentovana knjiga Henrika Angela “Sinovi crnih planina”, koja govori o crnogorskom narodu. Promocija će biti upriličena u okviru večeri “Viševjekovne spone Norveške i Crne Gore”, posvećene logorašima iz vremena II Svjetskog rata. Među njima je bilo i Crnogoraca koji su 1942. internirani u Bergen i logor Bejsfjord na sjeveru Norveške. On je ni po čemu manje bio zloglasan od Aušvica.

Riječ o jednoj od tri knjige ovog čuvenog Norvežanina koji se smatra “začetnikom” prijateljstva između Norveške i Crne Gore. On je svoju opčinjenost herojskim narodom Crne Gore, kao i njenom nepripitomljenom ljepotom, pretočio u tri knjige, a jedna od njih je i ova koja je već nekoliko puta promovisana u Crnoj Gori.

Knjigu je izdala NVO Crnogorski međunarodni institut za štampu, koja se bavi promovisanjem putopisa stranaca u Crnoj Gori. Osnivač ove NVO, novinarka i slavistkinja, Radmila Perović za Radio Jadran priča da je knjiga do sada promovisana širom Evrope. Ujedno, promociju je pratio i kratak film o Crnoj Gori, pa je sve izgledalo kao svojevrsna privlačna “razglednica” naše zemlje.

“Knjiga je do sada predstavljena na Univerzitetu Oksford, u norveškoj Ambasadi u Londonu, u Parizu – u norveškom i švedskom klubu, u Beču dva puta u rezidenciji Ambasade Norveške, kao i u Beogradu dva puta, u Vojnopomorskom klubu u Londonu, kao i u samoj Norveškoj, te u Prištini.

Kad je riječ o Crnoj Gori, bajkovite promocije održane su u Herceg Novom, u Institutu Igalo, kao i u Matici Crnogorskoj, Centru za kulturu Tivat, a uskoro očekujem i u Kotoru. Divno veče imali smo i 2009. U Vladinom domu na Cetinju, fakultetu u Nikšiću, a početkom godine i u biblioteci Radosav Ljumović u Podgorici. U organizaciji promocija po dijaspori veliku pomoć pružio nam je Rade Marić, koji je pomogao i u publikovanju Angelovih knjiga”, priča Perovićka.

Knjaz Nikola nije pozvao Angela da dođe u Crnu Goru

Henrik Angel je bio “višeslojna” ličnost – misionar skijanja, pisac, istaknuti sportista, ljevičar, a prema kazivanjima, bio je prvi koji je donio skije u Crnu Goru. Međutim, Perovićka ističe da je pogrešno tumačenje da je u Crnu Goru došao na poziv knjaza Nikole:

“Znam za takve priče i one se mogu naći svuda po internet, što nije tačno. Potpuno je van svake pameti da je Angel na poziv knjaza Nikole došao u Crnu Goru da crnogorsku vojsku obučava skijanju. To uopšte nije tačno. On je došao da upozna herojski narod, kome se divio kroz priče njegovog prijatelja, svjetskog putnika Francuza, Anrija Lisijena. Njemu je Crna Gora bila svijetao primjer kako jedna mala zemlja na takvom geografskom položaju između dvije velesile Austrougarske i otomanske imperije uspjela da ostvari samostalnost. On je zatražio odsustvo od njegovog generalštaba i nije imao namjeru da ponese skije, ali ih je ponio na nagovor jednog od ruskih diplomata. Kad je došao u Crnu Goru i vidio planine iznad Kotora kako se bijele jednostavno se oduševio”, priča Perovićka.

Svoju opčinjenost Crnom Gorom u biografiji o Henriku Angelu, njegov biograf Roj Andersen je opisao, između ostalog, na sljedeći način:

“Bila je to ljubav na prvi pogled. Opčinila ga je priroda koja ga je po pristajanju u Luku Kotor dočekala. Prvi utisak je bio pun ganuća i obećanja, kao da je riječ o fatamorgani. Nizala su se brda smeđa, siva, oštra, izbrazdana, snijegom pokrivenih vrhova koji su se caklili i svijetlili prema plavetnilu neba. Tamo je bio Montenegro”, kaže se između ostalog u knjizi.

Interesovanje za ovog neobičnog putnika, kod Perovićke se javilo kad je boravila u Budeu u Norveškoj, gdje joj je mentor Aksel Bikset kazao da je Angel publikovao tri knjige o crnogorskom narodu:

“Malo sam znala o Angelu dok nisam došla u Norvešku i tada sam dobila njegove rukopise i publikovala ih u putopisu “Kroz Crnu Goru na skijama”. Nevjerovatno je jer je malo koji stranac koji je bio, vidio Crnu Goru kao Henrik Engel. U dobijanju tih rukopisa najviše mi je pomogao moj tadašnji mentor Aksel Bikset, kao i prijatelji Brit Baker i Jan Ivahaugen, koji su svake godine u Institutu Igalo. Jan je čak sve tri knjige sa norveškog preveo na engleski. Vesko Garčević, sada profeosr u Bostonu, koji je radio jedno vrijeme i kao pregovarač Crne Gore za NATO, imao je ideju da se ova knjiga prevede na engleski, što je i urađeno 2010.”, priča ona.

Pored njegovih knjiga prevedenih na crnogorski, uspomena na Angela živi u Crnoj Gori i u vidu nekoliko spomenika i memorijala na Lovćenu, ali i kroz dokumentarni film “Skijanje kao misija”.

Send this to a friend