Kultura

Sizifovska borba sa zluradošću i glupošću

Na ovogodišnjem 22. Jugoslovenskom pozorišnom festivalu „Bez prevoda“ Crnu Goru će predstavljati dvije predstave „Samoubica“ Crnogorskog narodnog pozorišta i „Dokle pogled seže“ Kraljevskog pozorišta Zetski dom. Od 13. do 20. novembra u Užicu, u takmičarskom programu biće izvedeno ukupno osam predstava iz bivših jugoslovenskih republika.

“Ove godine smo željeli da festival posvetimo iskonskoj ljudskoj želji da svojoj neprestano opterećenoj duši omogući u teatru malo topline, koja bi čovjeku pomogla da se obnovi i krene dalje”, kazao je selektor festivala i pozorišni kritičar iz Zagreba, Bojan Munjin.

Raznovrsna ponuda

Već na prvi pogled, prema riječima Munjina, repertoar pokazuje da je riječ o raznovrsnoj ponudi, od klasičnih komada iz ruske riznice kakav je Čehovljev „Ivanov“ (režija Tanja Rigonat Mandić, NP Beograd) i visoko estetizovanih predstava poput „Samoubice“ (Nikolaj Erdman, režija Veljko Mićunović, CNP Podgorica), pa sve do onih ogoljenih, bez scenografije i kostima, nastalih iz procesa radionice kao što je „Dokle pogled seže“ (režija Arpad Šiling, Kraljevsko pozorište Zetski dom, Cetinje).

“Dolaskom predstave „Dokle pogled seže“ dobijamo rad prvorazrednog evropskog reditelja Arpada Šilinga i iako imamo još izuzetnih reditelja, njegov rad je ipak drugačiji. Zatim, i taj „Ivanov“ je malo drugačiji. U Zagrebu su se potpuno raspametili kad je gostovao i ne pamte tako dug aplauz jednoj predstavi. Sa druge strane, predstavu „Samoubica“ odlikuju, između ostalog, izuzetni vizuelni momenti. Podsjećam da smo i prije sedam-osam godina na festivalu gledali „Samoubicu“, ali bila je produkcija iz Sarajeva, tako da ima preplitanja tokom godina, ali sve su to drugačija viđenja”, rekao je Munjin.

Prema njegovim riječima, predstave „Dokle pogled seže“ i „Priče iz Bečke šume“ kazališta Gavella iz Zagreba, u režiji Igora Vuka Torbice, bave se dilemom da li se temeljna ljudska sreća pronalazi u besomučnoj egzistencijalnoj trci, da li je zatrpana u malograđanskom lažnom moralu ili je treba tražiti na drugom mjestu.

“Predstave „Moja fabrika“ Narodnog pozorišta iz Zenice, u režiji Selme Spahić, odnosno „Samoubica“ CNP-a iz Podgorice, govore kako između napada na dušu jedne fabrike i napada na pojedinca nema bitne razlike, jer čovjekova iskonska pozicija je zapravo neprestana sizifovska borba sa ljudskom zluradošću i glupošću”, rekao je Munjin.

U „Ivanovu“, u kojem igraju prvorazredni glumci Nikola Ristanovski, Predrag Ejdus, Nada Šargin, Hana Selimović i drugi, Munjin prepoznaje priču o duševno iscrpljenom čovjeku koji svojom mukom uništava druge.

“Predstava „Moja ti“ Ateljea 212, u režiji Aleksandre Milavić-Dejvis, opet sa prvorazrednim ansamblom u kojem se među ostalima nalaze i Svetlana Bojković, Tanja Bošković i Gorica Popović govori o generaciji žena na kraju životnog puta, koje svoje ljudsko dostojanstvo očajnički brane pred naletom beskrupulozne današnjice. Konačno, u predstavama, „Sve dobro“ Narodnog pozorišta iz Užica, u režiji Nemanje Rankovića, odnosno u „Tako je, ako vam se tako čini“ JDP-a iz Beograda, u režiji Jagoša Markovića, pronalazimo gotovo anonimne ljude koji, daleko od buke svijeta i bez upotrebe moći i ideologije, nego tajnom aktivnošću vlastitog srca, pokušavaju da pronađu put do sreće ovog tako nesavršenog svijeta”, rekao je Munjin.

Napadnute vrijednosti

Selektor Munjin je dodao da ovogodišnja potraga za predstavama dostojnim tradicije užičkog festivala, kao i ukusa i iskustva njegove publike, nije bila laka, baš u vremenu u kojem su ljudske i estetske vrijednosti za koje se ovaj festival zalaže toliko napadnute. Ovogodišnji moto festivala glasi „Za ovo malo duše“ i nastao je iz konteksta pjesme „Branim“ Vaska Pope.

Send this to a friend