Novljanka Nada Stanić bila je prva i zadugo jedina žena vajar u crnogorskoj umjetnosti, zato se na Dan žena 8. marta sjetimo upravo nje koja nas je itekako zadužila.
Supruga poznatog crnogorskog slikara Voja Stanića često je govorila: “U Crnoj Gori postoji kamen, more i zelenilo. E, ja sam uzela kamen, i to kamen iz prirode, i od toga pokušavam nešto da napravim.”
Rođena je na Luštici, a završila je školu za primjenjenu umjetnost u Herceg Novom, kao i Pedagošku akademiju, odsjek za kiparstvo.
U školi je dugo radila kao asistent. Neminovno je da je iza sebe ostavila nevelik, ali veoma upečatljiv i klasičan opus, ispred svog vremena.
Njen sin pijanista i fotograf Tomislav Toma Stanić kaže da je njegova majka uvijek odudarala od svog vremena, do te mjere da i danas kad gleda njene radove u galeriji svoje kuće zamisli se koliko je u stvari bila hrabra, svjesna sebe i težine kontroverze svog izraza sa kriterijuma tog vremena.
“Moja majka je bila u svom umjetničkom usponu, u svojoj skulpturi veoma ambiciozna. Imajući u vidu vrijeme koje nije imalo razumijevanja da jedna žena, žena jednog umjetnika, a majka drugog bilo nezamislivo. Može se zamisliti da je upravo to vrijeme kad je ona baš tada bila u fazi njenih najradikalnije – slobodnih skulptura, aktova kao ona sa dvopolnim i transvestitskim opusom a istovremeno klasičnih”, ističe Stanić.
Prvu samostalnu izložbu Nada je imala 1962. godine u palati Sponza u Dubrovniku, a dobila je dvije nagrade za kiparstvo: na izložbi “13. novembar” na Cetinju 1978. godine, i na hercegnovskom Likovnom salonu 1987. godine.
Nada je u svom umjetničkom životu napravila oko 25 radova ali i mnogo crteža, od kojih je malo opstalo do danas. Nažalost, uglavnom zbog zdravlja, njen je opus bio kvantitativno ograničen.
U galeriji Josip Bepo Benković u Herceg Novom biće izložene njene skulpture uz slike Milene Šotre. Publika će moći da ih vidi do 20. marta.
Izložbu bi svakako trebalo pogledati, tim prije što Nada nije često izlagala. Radije je svoje skulptorske, intimne, lirske storije čuvala, a sjećanje na nju valja brižljivo čuvati.
