Kultura

Slijede epizode o Podgoričkoj skupštini

Noć  je.  U kući Boža Šćepanova se nazire svjetlost, u kafani sjede i igraju karte Krsto Zrnov, kapetan Drašković, Niko Božov.  Mir je. Odjedanput noćnu tišinu remeti bat vojničkog koraka. Mirnim usnulim mjestom odjekuju zveckanje oružja, a ispod teške vojničke čizme se ugiba  tlo. Crna Gora je okupirana.

Ovom se scenom završava treća epizoda serije Božićni ustanak, najavljujući jedan od najtragičnijih događaja u crnogorskoj istoriji, svu njegovu dramu i crnogorski usud podjela, nažalost, jednak i danas kao i prije sto godina.

Epizoda #4

Pogledajte trejler za četvrtu epizodu koja će se emitovati u nedjelju u 20h

Gepostet von TV serija "Božićni ustanak" am Dienstag, 14. Februar 2017

A, pred gledaocima još šest epizoda u kojima je data priča o okupaciji, dubokim podjelama u tadašnjem crnogorskom društvu,  sukobima u familijama, među prijateljima, rođacima, kaže u intervjuu za Vikend novine reditelj Željko Sošić.

“Čeka nas priča o istorijskim okolnostima pod kojima je održana Podgorička skupština, potom pripreme za ustanak, sami ustanak, njegov tok i kraj. Kroz sve te tragične događaje prelamaće se sudbina svakog lika kojeg smo upoznali tokom prve dvije epozode serije”, kaže Sošić.

DN: Tokom prve dvije epizode sticao se utisak da će jedna istorijska drama biti prikazana dominantno kroz sudbinu dvoje mladih. Ipak, nije tako?

SOŠIĆ: U seriji ima preko pedeset likova, a istorijska drama i tragika će se odraziti na sudbine svih njih. Prve epizode su uvod u seriju. Daju nam priliku da upoznamo likove, da ih zavolimo, razumijemo i gledamo kako se transformišu, kako se  njihove drame produbljuju, njihova tragedija raste, kako se oslobađaju zabluda ili ostaju u njima. Prve dvije epizode dakle, bile su uvod i upoznavanje sa likovima, a sada ćemo da vidimo kako će svaki od tih likova prolaziti kroz istorijske okolnosti koje će neminovno uticati na svakog od njih. Tek predstoje glavni događaji koji su u trećoj epizodi dati u naznakama koje nas uvode u istoriju jednog vremena i tragediju stanovnika jedne male zemlje tek izašle iz velikog rata.

DN:U jednom od intervjua prije početka serije rekli ste da ne postoji lak način da se prikažu događaji s početka 20. vijeka…

SOŠIĆ: Zaista je tako. Pet godina smo radili na ovom projektu, samo snimanje trajalo je godinu dana. Ova serija sa sobom nosi teret jednog od najtežih i najtragičnijih događaja u crnogorskoj istoriji i svi koji smo radili na ovom projektu bili smo svjesni njegovog značaja, ali i tereta koji sa sobom nosi. Podatak o gledanosti je najbolji pokazatelj da smo uradili dobar posao. Sasvim je sigurno da nismo ispunili očekivanja apsolutno svakog gledaoca, ali to ne može ni jedan projekat na svijetu, pa ni ovaj.

DN: Kakvi su komentari javnosti nakon dosadašnjih epizoda?

SOŠIĆ: Naš cilj je postignut na premijernom prikazivanju prve epizode. Gledanost je bila rekordna, i raste iz epizode u epizodu. Bolje i više mi ne možemo poželjeti, jer smo stvarali projekat sa namjerom da bude gledan. Dobili smo zaista mnogo poruka i pisama, sa različitim reakcijama, od onih koje su krajnje pozitivne do kritika, nerazumijevanja… i to je potpuno normalno i očekivano. Ni najbolja svjetska filmska ostvarenja i serije nijesu svakome po volji. Pogotovo je u Crnoj Gori teško stvarati umjetnost. Ovdje se ni Njegoševo djelo ne poštuje i ne tumači na dostojan način- šta onda da očekujemo mi, prosječni stvaraoci!

Bilo je i preuranjenih komentara kako bi se trebalo mnogo toga pojasniti i razriješiti već u prvoj epizodi, itd. To bi bilo isto kao da pročitate dvije stranice jedne knjige i kažete kako vam ništa nije jasno, ili da odgledate prvih deset minuta jednog filma i smatrate da bi vam se odmah sve trebalo pojasniti. Ovo je forma koja ima devet djelova, i svi narativni tokovi i karakteri se razvijaju do poslednjeg kadra poslednje epizode.

DN: Vjerovatno se suočavate i sa reakcijama koje su proizvod naših zabluda…

SOŠIĆ: Postoji jedan talas reakcija koje su proizvod očekivanja i zabluda. Dio javnosti u seriji traži ono što misli da treba da vidi, gledajući seriju traži ono što misli da treba da bude drugačije, gubeći iz vida da gledaju jedno autorsko djelo, mojih saradnika i mene. Ništa u ovako ozbiljnom projektu nije i ne može biti slučajno, znači da se treba zapitati zašto je nešto tako kako je, a ne zašto nešto nije drugačije. Dakle, u seriji će se vidjeti samo ono što smo mi uradili, a oni koji misle da nešto treba drugačije, imaju pravo i mogućnost da naprave svoju seriju. Ja bih, kao autor, volio da se konačno pojave i neke stručne, analitične kritike i tekstovi, i očekujem to nakon kraja serije.

DN: Treča epizoda završena je zlosutnim vojničkim korakom koji razbija tišinu noći. Posljednja scena, bez i jedne izgovorene riječi, ili ispaljenog metka, ostavlja snažan utisak. Pred tom scenom teško da može biti ravnodušnih…

SOŠIĆ: Završetak jedne epizode je vrlo značajan momenat u svakom projektu ove vrste. Koriste se razni, prije svega dramaturški, a zatim i rediteljski, glumački, muzički i ostali elementi i  efekti, kako bi se epizoda završila uzbudljivim trenutkom i kod gledalaca pobudila želja da nastave da prate seriju.

Što se tiče konkretno završetka treće epizode serije Božićni ustanak, dobio sam dosta komentara. Mnogi su me zvali i da mi kažu kako je kod njih posljednja scena – ulazak strane vojske – izazvala bol, osjećaj straha zbog slutnje tragičnih događaja koji su upravo u trećoj epizodi  nagoviješteni. Drago mi je da gledaoci emotivno reaguju i komuniciraju sa scenama u seriji, to je zapravo najvažniji zadatak nas koji stvaramo ovakve igrane projekte.

DN: Možete li nam otkriti šta će se događati sa Danilom i Jelenom u seriji Božićni ustanak? Kakva ih sudbina čeka?

SOŠIĆ: Čeka ih neka sudbina, sigurno, ali, kakva, vidjećemo u devetoj epizodi. Ta ljubavna priča biće dominantno pod uticajem istorijskih okolnosti. Ovo je priča o Božićnom ustanku, i svaki lik i njihove sudbine dominantno su određene istorijskim okolnostima. Nije slučajno što je Jelenin otac predstavnik vlasti i vidjećemo kako će se, upravo ta činjenica kasnije odraziti na nju… Nije slučajno što Danilo dolazi iz Rusije. Kroz taj lik smo imali namjeru da pokažemo treću crnogorsku krajnost koja je tada bila u začetku i koju će druge istorijske okolnosti donijeti vrlo brzo u crnogorsko nacionalno biće, a to je pojava komunizma. Nije tu slučajno ni Francuz, preko kojeg će biti data uloga Francuske u dešavanjima u Crnoj Gori… Dakle, serija nikako nije jednodimenzionalna, veliki je broj likova koji će pokazati kako se političke i istorijske okolnosti prelamaju na porodice, prijatelje, komšije i kakvi se fenomeni rađaju pod pod uticajem političkih i istorijskih okolnosti.

Gledaoci će vidjeti vrhunske glumačke rezultate

DN: Kažete da je glumačka ekipa posebna priča i da ste jako ponosni na to što ste svi zajedno uradili…

SOŠIĆ: Ja sam reditelj i moram biti najobjektivniji. Nijesam zaljubljen u sopstveni projekat, ali najbolje ja znam šta smo htjeli i šta smo od svega toga i uspjeli. Moram reći da je gluma na takvom nivou da sam jako ponosan na to što smo uradili. Ni jednog trenutka gledaoci neće vidjeti lažnu emociju, nemotivisane scene…Sve je duboko obojeno emocijama. Kroz duboko teške i tragične događaje gledaoci će vidjeti vrhunske glumačke rezulate, raznolike u likovima, spoljašnjim manifestacijama…Time sam, na momente, zaista ponosan.

Fenomen podjela i te kako vidljiv

DN: Sigurno ste svjesni i trenutka u kojem je serija pripremana i u kojem se prikazuje. Nažalost, i danas smo duboko podijeljeno društvo koje će i u ovoj seriji tražiti neke skrivene namjere. Već su Vam pojedini zamjerili na slobodi da pojedine likove pokažete kao ljude od krvi i mesa…

SOŠIĆ: Svako ima pravo na mišljenje, ali nema svačije mišljenje jednaku težinu i značaj. Ja sam umjetnik, radim onako kako znam, umijem i osjećam u ovom vremenu. Ni moji saradnici ni ja nemamo nikakve skrivene namjere. Zapravo, govoriti o skrivenim namjerama je apsurdno- ovo je serija koju toliko ljudi gleda i gledaće je, ništa ne može ostati skriveno u tako javnom i javnosti izloženom projektu. A to što smo duboko podijeljeno društvo je fenomen koji zavrijeđuje najozbiljniju pažnju i promišljanje. Mi smo se i tim fenomenom bavili, i drago mi je što su mnogi gledaoci to već prepoznali. Što se istorijskog dijela tiče, u seriji postoje činjenice koje su nepobitne i o kojim nema rasprave niti tumačenja. One su takve kakve jesu, sviđalo se to nekom ili ne.

Što se tiče pokazivanja likova kao ljudi od krvi i mesa, meni je apsurdno da o tome govorim, jer se to podrazumijeva u mom poslu. Zapravo, umjetnost se bavi ljudima, a ko to ne razumije ima ozbiljne probleme sa inteligencijom, ili sa obrazovanjem. Koliko god nevjerovatno zvučalo- sve istorijske ličnosti svijeta, pa čak i crnogorske, bili su ljudi, a ne zmajevi ili roboti. Čak se i bogovi još od antičke Grčke predstavljaju kao bića sa ljudskim manama, slabostima ili vrlinama. Ko zna da pročita, u “Gorskom vijencu” neće naći crnogorske terminatore, nego ljude sa svojim dilemama, zabludama, patnjama, slabostima, skrivenim strastima i željama. A o filmu, ili igranoj formi da ne govorim. Kako bismo mogli da prikažemo događaje iz Božićnog ustanka, ako ne preko ljudi i ljudskih sudbina? Možda preko sudbina jednoćelijskih organizama, cetinjskih lipa, katunskih drača, ili nekih drugih oblika života?

DN: Dakle…

SOŠIĆ: Kao reditelj, sve svoje likove tretiram kao ljude od krvi i mesa, sa svojim željama, zabludama, greškama, strastima, idejama… Nijedan lik u seriji, niti jedan detalj nije slučajan.  Dakle, nijesam imao samo odgovornost prema istorijskim činjenicama, već i prema poslu kojim se bavim. A moj posao zahtijeva da su karakteri i likovi jasni i motivisani, da prolaze kroz dramski tačne i dobre situacije. Samo tako se može napisati dobar scenario, režirati neka scena i napraviti dobra uloga. Ovakva istorijska drama se morala napraviti i sa svim elementima koji će pokazati autentičnost jednog vremena- scenografiju, glumu, kostime, jezik… Mislim da je sve odrađeno na vrlo ozbiljnom nivou i da je ova serija pokazuje da se u Crnoj Gori, koja nema tradiciju produkcije sopstvenog igranog programa, može napraviti proizvod koji će biti na visokom profesionalnom i tehnološkom nivou. No, neka gledaoci prosude.

Send this to a friend