Crnogorskom akademskom slikaru Milutinu Obradoviću sjutra će u Rimu biti uručena prestižna nagrada za savremeno umjetničko stvaralastvo „Mikelanđelo Karavađo“.
Nagrađeno umjetničko djelo pod nazivom “Ukras moga neba” biće izloženo u Bramanteovoj Palati u Rimu.
Obradović je jedini umjetnik sa Balkana koji je dobio ovakvo priznanje.
Za nagradu je imenovan prije 30 dana, kada je dobio i pozivno pismo od strane italijanske akademske organizacije “Associazione Socio Culturale Ea Editore”, a ceremonija dodjele počinje u večernjim časovima.
Nagrada “International Award Caravaggio Expirience” jedinstveno je priznanje posvećeno veoma striktnom broju umjetnika, koji će imati čast da izlože svoja djela u Rimu, u Bramanteovim halama, koje se nalaze na trgu Popolo, pored Crkve Santa Maria del Popolo. U ovoj crkvi se možete diviti Karavađovim najvećim djelima, između kojih se može naći i Raspeće Sv. Petra.
O Obradovićevom stvaralaštvu
Konj – kao motiv na Milutinovim platnima
Upravo ova plemenita životinja je od davnina važila za simbol moći, slobode, snage, ljepote, elegancije, veličanstvenosti, pa ne čudi što je upravo ona, neiscrpna slikareva inspiracija. Milutinovi „konji“ dopiru do svakog posmatrača, kroz uvjek jaku i „vidnu“ emociju, pomoću svakog pažljivo oslikanog detalja, koji u fuziiji sa bojom, pričaju priče o ljubavi, sjećanjima, radostima, tajnama i svemu onom što čini jedan život, a pamti duša i osjeća srce.
Milutinova umjetnost može da evocira naše najdublje strahove ali i naše najintimnije tajne, sjećanja i osjećanja, vrlo direktno i lično kako bismo prevazišli intelektualne i emotivne barijere. Milutin pod maskom individualnog, poseže za opštim i svevremenim, postaje mag koji, u jednom trenutku narastanja i sažimanja stvaralačkih snaga, kreira svijet ni u čemu različit od božanskog, postaje tvorac koji božanskom daje drugi lik.
Umjetnik se nikad ne obraća masi, on se uvijek obraća pojedincu u njegovoj najdubljoj intimi. Posmatrajući njegova djela ne možete, a da se ne zapitate šta je suština postojanja, gdje su granice, šta je beskonačnost…
Gledajući u njegova platna zavirićete u svoju dušu, opipati predjele, mnogima možda još uvijek strane…Na kraju prohodate (rijetki i polete).
U svoja djela “ugrađuje” svu svoju osjećajnost, iskustvo, znanje, djelovanje, simboličko stvaranje. Njegova djela omogućavaju čovjeku da dešifruje stvarnost, i haos impresija artikuliše u spoznaju stvarnosti. Haotičnost emocija biva ukroćena uz pomoć afiniteta, apriornih pojmova, direkcije, selekcije, simbolizacije, i biva dovedena u određeno sintezno jedinstvo. Svaki njegov simbol je novi prozor u svijet, prodor u stvarnost, a ljude uzdiže na nivo percepcije potreban za uočavanje skivenih i složenih sadržaja. Njegovo djelo mijenja tok svijesti posmatrača postojanošću svoje suštine. Kroz njegov rad se prožimaju suštinski izrazi odabranog smisla.
Milutinova djela su “lovci na duše”, jer dodiruje dubine duše i pobuđuje naše emocije, dopiru do suštine čovjekovog bića, i odraz božanskog bljeska u njemu samom. Svako umjetničko djelo dolazi iz same dubine duše i ono što svako kreativno ispoljavanje čini umjetničkim djelom je upravo izliv iskrenosti sadržan u stvorenom, takoreći izlivenom djelu. Ono što se izliva kroz umjetničko izražavanje je upravo čovjekova duša u svojoj blistavosti i čistoti.
Za svako umjetničko izražavanje je ključna inspiracija, inicijalni poriv za izlivanjem sopstva. Izliv sopstva može doći kao osjećaj viška njega samog. Zato za inspiraciju možemo reći da je tečna vatra, nešto u njemu samom bi da se izlije van. On gori, u nekom neopisivom žaru, često nesvjestan da je spoljašnji utisak, o kome želi da se iskaže, bio samo kap koja je prevršila čašu njegove punoće. Stvaranje kreće kroz poznate tokove, pa tako svoju inspiraciju prenosi kroz boje. On je samo provodnik visokog napona životne energije koja je u njemu, a samo otvaranje prostora za njeno izražavanje donosi bujicu emocija. Ono što jedno kreirano djelo čini umjetničkim djelom je upravo taj snažni izliv sopstva umjetnika, koji je sadržan u njemu.
Umjetnost dolazi kao odraz same ličnosti stvaraoca, a ono što posmatrača zadivljuje je upravo prepoznavanje primarnog impulsa, koji je iskreno odražen u prikazanom umjetničkom djelu. Ljubitelji umjetnosti su zapravo tragaoci za sopstvom, jer u umjetničkom djelu mogu pronaći taj dio sebe, koji je svima nama zajednički, a koji se može jedino prepoznati ali ne i iskazati riječima. Biti poznavalac umjetnosti znači imati blizak dodir sa sopstvenom dušom, prepoznati njene suptilne nijanse i dodire. Umjetnost je izliv otvorene duše, a umjetničko djelo bilježi tačno otkucaje umjetnikovog srca, ali i mnogo više: njegovu inteligenciju, temperament, senzibilitet…
Obradović je rođen 1979. godine u Bijelom Polju. Diplomirao je 2002. godine na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju.
M.D.
