Kultura

Šta najčešće čitamo u Crnoj Gori?

Najčitaniju knjigu u Crnoj Gori napisala je italijanska spisateljica Elena Ferante. Ta dama ima status jedne od najznačajnijih savremenih italijanskih autorki novog doba, a knjiga kojoj knjigama skloni Crnogorci ne mogu odoljeti ima naslov „Moja genijalna prijateljica”. To je, sudeći po crtici izdavača, raskošna i snažna priča o prijateljstvu Elene i Lili. Elena Ferante, jedinstvenom i moćnom naracijom, nudi precizan portret ove dvije žene, ali, takođe, i široku panoramu čitave nacije kao i dirljivu refleksiju o prirodi pravog prijateljstva.

Saznati koje knjige najčešće čitaju Crnogorci i Crnogorke, ako baš insistirate na egzaktnim odgovorima, znači uvažavati podatke koje prikupljaju oni koji te knjige prodaju. U svim crnogorski gradovima „Gradske knjižare” iz sistema „Nove knjige” na najboljim su lokacijama, nude najviše naslova crnogorskih i vodećih eksjugoslovenskih izdavača.

I prodaju najviše knjiga. Nezvanično, od deset knjiga koje se prodaju našoj zemlji, njih osam prodaju „Gradske knjižare“. Zato, ako Crnogorci/ke čitaju knjige koje kupuju, pametnome dovoljno da shvati da su podaci o prodaji knjiga u sistemu „Nove knjige” podaci koji ujedno govore i o najčitanijim knjigama u Crnoj Gori. Tim prije što su se naslovi sa liste najprodavanijih naslova u „Gradskim knjižarama“ uvijek nalazili i na listama najtraženijih knjiga u javnim bibliotekama koje, vjerovali ili ne, nemaju zakonsku obavezu da prave liste najčitanijih knjiga, ali na upite novinara krajem godine naprave neke presjeke, i srijećete ta preklapanja sa listama koje prave izdavači. Kako god, lako se da zaključiti da Crnogorci imaju zaista poseban i šarenolik ukus kada su u pitanju književna štiva! I nijesu svi pisci. Ti knjige biraju na svoj način. Ovako ih bira Obrad Nenezić.

“Pisac bira knjigu za čitanje kao vajar kamen ili drugi material. Gleda je. Opipava. Prebira po mislima šta su drugi rekli o njoj. Jesu li? Što nijesu? Ako jesu što su? Pa je vara sa drugim. Onda se gleda sa njom preko ostalih naslova. Poznatih i nepoznatih. On flertuje. Ona koketira. Kao sa ženom. U neko doba kriju poglede. Nerviraju se kao novopečeni ljubavnici. Ne vjeruju se. Pa se beči sa njom, ljut, kao sa nekim retardom u kafani. Ili na ulici. Pa opet… Uzima je u ruke. Zaroni joj u stranice kao u njedra. Ne sluša kritike, frustrirane i raskokodane kao frustrirane drugarice. Pa joj se zavlači u impresum kao pod suknju.. Sve dok mu ne obuzme svaki damar i misao, pa jedva čeka da je povede u gajbu i da je čita do posljednjeg slova. I moli se bogu da se nikad ne završi to čitanje. Ali, avaj. Sve ima kraj, a posebno lijepe stvari. I onda je opet traži među hiljadama na policama, u paketima, na internetu…Istu, sličnu…Neponovljivu”, kaže Nenezić.

Obrad Nenezić

Džojs bi rekao da taj čovjek traži idealnu knjigu za čitaoca koji pati od idealne nesanice.

Top lista

Prema podacima koje je za Pobjedu pripemila „Nova knjiga”, visoko na listi najčitanijih je i dvotomni roman „Lavirint duhova“. Napisao ga je Karlos Ruos Safon. Ako se već nijeste sreli sa tom knjigom, o njoj valjda, kazuje nešto preporuka u kojoj piše da je to veličanstvena završnica ciklusa romana o Groblju zaboravljenih knjiga. Čitaoca na stranicama tog romana očekuje nevjerovatan rasplet brojnih intriga koje su od Safonove proze stvorile jednu od najuzbudljivijih avantura savremene španske književnosti. Na solidnom, četvrtom mjestu je djelo dr Klarise Estes „Zene koje trče s vukovima“. To je „knjiga koja će svakoj ženi pomoći da izbjegne one greške koje u samorazvoju svi pravimo, slušajući upravo svoju prirodnu inuticiju. Knjiga dr Estes predstavlja zanimljiv vodič za najuzbudljivije putovanje u sopstvenu unutrašnjost”. Dobro se kotiraju i srpske spisateljice. Na mjestu broj pet je „Moj slatki život” Marije Zeželj. Njena zemljakinja Mirjana Bobić-Mojsilović drži sedmo mjesto. Naslov dosta govori – „Tvoj anđeo čuvar”.

Po starom dobrom crnogorskom običaju gdje su Beograđanke, tu su svjetski hitovi. „Emocionalna inteligencija” Danijela Golemana to zaista jeste. Taj se naslov smjestio na šestom mjestu liste deset najčitanijih naslova, između spisvateljskih plodova duha Marije Zeželj i Mirjane Bobić Mojsilović. To je već desetak godina jedna od najbolje prodavanih knjiga u Crnoj Gori. Mjesto broj osam drži Džodžo Mojes. Naslov toliko toga govori „Dok nijesam srela tebe”. Bolje se prodaje od enigmatične „Crvene knjige” K. G. Junga na koju je jedan od najblistavijih umova zapadne civilizacije utrošio 16 godina života. Dobro se kotira i Dž. K. Rouling. Osma priča o malom čarobnjaku Hariju Poteru na desetom je mjestu liste najčitanijih.

Smrt poezije

(Ne)očekivano na listi najčitanijih nema ni jedne knjige poezije. Na nedavnoj tribini o pjesništvu u nepjesničkim vremenima govorio je nedavno pjesnik Đorđe Šćepović, urednik časopisa „Script”. Kao jedan od razloga što čitaoci danas rijetko u knjižarama posegnu za knjigom poezije svojih savremenika, on navodi „da je danas mnogo onog što se poezijom zove u stvari tek privid toga, ili neka kriva predstava pjesništva”.

“Preseljena na društvene mreže poezija je danas jeftinija nego ikad, i bagatelisana do krajnjih granica. Umjesto da se knjige poezije rađaju i na put kreću iz izdavačkih kuća, danas sve počinje na društvenim mrežama, tamo se poezija piše, obznanjuje javnosti, tamo se čita, tamo se poezija vrednuje, i tamo se uspostavlja poredak stvari. Knjižare, književne večeri, književna kritika odavno je u dobroj mjeri zamijenjena internet forumima, pdf izdanjima i virtuelnim manifestacijam”,a kaže Šćepović.

Mada poezija nikad nije imala masovnu čitalačku publiku i oduvijek je bila rezervisana za mali, možemo slobodno reći elitni, krug čitalaca u ovom trenutku njena pozicija je čini se gora nego ikad.

“Danas se ona ne čita, danas se poezija masovno piše. Danas na sceni imamo hiperprodukciju pjesničkih knjiga, od kojih je dobar dio loš, i to zaista loš. Bojim se da danas imamo više pjesnika nego čitalaca. Danas se knjige poezije štampaju u tiražima od 200 -300 primjeraka, i tako mali tiraži u većini slučajeva ne budu prodati, već poklonjeni, podijeljeni. Miljković je jednom upozorio da će Poeziju svi pisati, i bio je u pravu, ali poeziju će samo rijetki čitati, na način na koji poezija treba i mora biti čitana, valjano čitanje poezije ište veliku posvećenost, uz dar koji morate posjedovati, kako za pisanje, tako i za čitanje”, tvrdi Šćepović.

Škola i knjige

U knjižarama kažu da su najčešći kupci knjiga mladi muškarci i žene. Često se postavlja pitanje da li nastava književnosti može da utiče na književni ukus mladih ljudi. Profesor književnosti danilovgradske Gimnazije „Petar I Petrović Njegoš” Miroslav Minić tvrdi da može. I ne samo na to utiče na cijeli život i mijenja ljude.

“Kad sam bio u osnovnoj školi nijesam volio da čitam knjige. Sjećam se samo par naslova ‘Čarobnjak iz Oza’, ‘Orlovi rano lete’, ‘Robinzon Kruso’.. I nikad neću zaboraviti taj trenutak kada sam na raspustu, nakon sedmog razreda počeo da čitam Heseovu knjigu ‘Narcis i Zlatousti’. I već nakon nekoliko stranica ta knjiga je počela da me potpuno zaokuplja. Ispostavilo se da ću je pročitati u jednom dahu i da će me promijeniti da ću zavoljeti književnost i da ću drugačije gledati na život, jer knjiga govori o baš kontradiktornosti postojanja. Nakon toga… Kunderina knjiga ‘Život je negdje drugdje'”, kaže Minić.

Kaže da je za njega neprocjenjivo što su mu u Gimnaziji predavali Svetlana Moštrokol, Luka Pavićević i Irena Ivanović. Ono što su njemu omogućili profesori, danas od njega zahtijevaju njegovi đaci.

“Traže da im neko pomogne ili ‘osigura’ uživanje prilikom susreta sa velikim djelima. Svom snagom se trudim da im najavim uzbudljive zaplete, nesvakidašnja putovanja tuđim životima, suočavanje sa raznim situacijama”, svjedoči Minić.

Život je to

Sav trud koji on ulaže rijetko rezultira idealnim čitaocem. To nije obeshrabrujući podatak. Rijetki su i idealni čitaoci i idealne knjige. I svijet i izdavaštvo opstaju zahvaljujući onima koji možda nijesu idealni, ali teže nekakvim idealima. Što o idealima kojima teže Crnogorci/ke govore knjige koje najčešće biraju. Mnogo i nimalo. Lista najprodavanijih/najčitanijih knjiga kazuje da Crnogrci/ke cijene beletristiku s elementima avanture, fantastike i romane o odrastanju. Konkurišu im popularno pisane knjige o samorazvoju. Istorija, filozofija, esejistika i poezija nisko se kotiraju…To, nužno ne mora da nas razočarava. Sjetite se da na crnogorskim ulicama, na tridesetak automobila reno klio i tojova jaris dolazi tek jedan mercedes G klase. Zašto bi među knjigama vladala pravila koja drugdje ne važe. Rafinirane stvari rijetkima su dostupne. Život je to. O ukusima se ne raspravlja.

Kako pisac bira knjige

Obrad Nenezić

“Pisac ne bira knjigu kao fiks u kladionici, već kao piće u kafani. Provjereno, slično. Koje ga neće obaliti sa šanka. Sa stolice, ne daj bože. Ne rizikuje sa knjigom, jer ga ne košta. Da ga košta bio bi hazarder. Pisac je odbrambeni igrač. Centarfori su u književnosti trkači, a bekovi majstori. Ko nije pretrčao klasiku taj nema šta da traži u ligi savremene književnosti. Može, ali to je neki amaterski ‘sport’ i fiktivno prvenstvo. Domaće pisce čitam isto kao što idem na utakmice. Znam ko je vlasnik, menadžer, umjetnički direktor, i onda procijenim srcem, a ne razumom, jer me razum tjera da čitam, a srce mi kaže marš u p.m. i ti, i tvoj razum, i tvoja književnost… Pa se zakopam kao svaki srećni nesrećnik u svjetsku modernu… tumaram decenijama i kontinentima… nacijama i religijama … I taman kad se raspištoljim kao svaki opijeni Crnogorac sjetim se da nemam od čega da živim, jer naš sistem rasipa novac na amatere, da bi glasačko tijelo bilo zadovoljno, a profesionalce je doveo na ivicu egzistencije… Onda se vratim onom što mi je neophodno za novo djelo, većinom naučne knjige, teorije, analize… rijetke kritike, i pokušavam da odgovorim izazovu novog djela, te da naučim lekciju za nove poduhvate… I tako se samodriblam sve dok ne postignem gol ili padnem sa lopte iz dana u dan… do kraja, do početka..”.

Send this to a friend