Kultura

Suviše nadarena za patnju: Život Marije Kiri

Najugledniju francusku naučnicu, dobitnicu dvije Nobelove nagrade, Mariju Kiri, progonili su ne samo naučni izazovi, nego i mučne medijske i ljubavne afere.

Pjer Kiri (1859-1906), ugledni francuski fizičar, posmatrao je svoju ženu. Nosila je crnu večernju haljinu, ukrašenu bijelom čipkom, koja nije bila dio njenog uobičajenog stila jedne naučnice, ali se te večeri, usred uzavrelog Pariza na prelazu iz XIX u XX vijek, presijavala kao da je ozračena radijumom. Dugo nije prisustvovao ovakvom, nestvarnom, prizoru. To je bio jedan od rijetkih trenutaka kada su dvoje naučnika odlučili da izađu iz svog utočišta, laboratorije pri univerzitetu Sorbona, oronuolog hangara ranije korišćenog za vježbe iz anatomije, iz koga će nastati otkrića koja će promeniti svijet.
Njegova supruga, Marija Sklodovska Kiri (1867-1934), žena dobitnica dvije Nobelove nagrade za doprinos na polju hemije i fizike i prva sa zvanjem profesora na svom matičnom univerzitetu – Sorboni, danas predstavlja simbol, čak stereotip požrtvovane naučnice, žene koja je svoje postojanje posvetila mukotrpnom istraživanju. Siromašna emigrantkinja rodom iz Poljske, ona dolazi u Pariz gdje iz hladne sobice u potkrovlju, ulazi u trku za novim otkrićima, trku u kojoj će biti vodeća i koja će trajati čitav njen život.

Kako piše jedan od njenih savremenih biografa, Barbara Goldsmit u djelu “Opsesivni genije” kojim je razotkrila i drugu stranu Marije Kiri, sigurni koraci, inteligencija i upornost doveli su je do vrha akademskog postignuća koja dobijaju planetarne razmjere. Međutim, sav rad, iako mu je iskreno bila posvećena, skrivao je pred svijetom Marijinu melanholiju i borbu sa depresijom. Nekada posustajući, nekada čvrsto držeći se, uspijevala je da nadvlada svoje fizičke mogućnosti. Osvajala je i nepremostivo.

Nakon što su godinama radili zajedno, Pjer Kiri strada u saobraćajnoj nesreći, kad ga udara kočija na ulicama Pariza. Prerana Pjerova smrt ostaviće Mariju usamljenu, okruženu ćerkama, Irenom i Evom, teorijom radioaktivnosti, i otkrićima radijuma i polonijuma, „njene djece“. Zatvorena pred svijetom, zatvorena prema sebi, obraćajući se Pjeru u svom dnevniku, pisala je da nastavlja da živi i radi jedino da bi njega učinila ponosnim. Čak i pred potpunim slomom, u godinama koje će uslijediti Marija će napisati najpreciznije djelo rane istorije radioaktvnosti “Traktat o radioaktivnosti” koje je pisala uz sjaj radijuma uz koji je takođe imala običaj da zaspi.
Javni identitet
Uz nebrojane, teške uspone i strme padove, život Marije Kiri nije imao ravnu putanju. Kako piše Barbara Goldsmit, godina 1911. je godina u kojoj sjaj Nobelove nagrade nestaje u sjenci afere koja preko noći postaje glavna tema dnevne štampe i preuzima njen javni identitet. Pol Lanžven, oženjeni fizičar, razlog je što je Marija obukla cvjetnu umjesto crne haljine. Prepiska ljubavnika, proslijeđena putem lukave gospođe Lanžven, postaje sadržaj najčitanijih novina i vraća Mariju na početak.

U očima javnosti događa se preokret – slavna hemičarka postaje poljska emigrantkinja koja rastura brakove. Skandal će biti okidač nervnog sloma praćenog godinom provedenom u liječenju, nakon čega će se Marija Kiri vratiti u laboratoriju, ponovo, odjevena u crnu haljinu.

U epohi kada prestižni program Evropske komisije kojim se finansiraju najbolji naučnici Evrope nosi ime Marija Sklodovska Kiri i kad je njeno ime takođe vezano za status žena u nauci, ona predstavlja oličenje ženske snage, nastale u vremenu kada je svijet bio sve samo ne naklonjen ženama. No, borba za položaj u “muškom” društvu bila je samo prepreka u nizu pred kojom ova hrabra naučnica nije ustuknula.

Njen trag nije ostao samo u nauci – od siromašne poljske studentkinje do gospođe Kiri, postala je simbol Francuske. Njena ćerka Irena, sa kojom je u toku Prvog svjetskog rata uradila preko hiljadu rendgenskih snimaka, svakodnevno odlazeći na bojište, spašavajući Francusku od velikog gubitka, zaslužna je za donošenje zakona o pravu glasanja žena u Francuskoj, 1945. godine.

Mada se kroz biografije poput „Opsesivnog genija“ posljednjih godina mnogo toga nepoznatog saznalo o drugoj strani madam Kiri, slika o njoj se nije pretvorila u sliku nježne i osjetljive žene u crnoj hanjini sa bijelom čipkom. Marija Kiri je, kako će napisati njena ćerka Eva, takođe njen biograf, bila „suviše nadarena za patnju“.

Send this to a friend