Kultura

Tako je govorio Petar Lubarda: Moj najveći učitelj bila je Crna Gora

Od rođenja najvećeg slikara kojeg je Crna Gora imala Petra Lubarde navršava se 111 godina.

Često je govorio: “Želio sam jedino da slikam onako kako osjećam. Moj najveći učitelj bila je zapravo Crna Gora”.

Lubarda je uzdigao svoje stvaralaštvo na nivo autentičnih simbola koji nose egzistencijalnu punoću, to jest na onaj nivo gdje se razotkriva sama suština svijeta i čovjekovog bivanja i bitisanja u njemu.

Rođen je u Ljubotinju 27. jula 1907. godine. Osnovnu školu je pohađao u Ljubotinju, Cetinju i Herceg Novom, a gimnaziju u Herceg Novom, Šibeniku, Sinju i Nikšiću, gdje počinje da slika.

Slikarske studije započeo u Beogradu, na Umjetničkoj školi 1925. godine, a već sljedeće odlazi za Pariz sa namjerom da studira na Academie des Beaux-Arts. Međutim, odlučuje se da samostalno studira slikarstvo po pariskim muzejima i galerijama.

U Parizu priprema svoju prvu izložbu koju 1929. godine otvara u Casa dell’ Arte Moderna Bragaglio u Rimu.

U periodu od 1932. do 1938. živio je u Beogradu gdje priređuje tri samostalne izložbe.

Godine 1937. u Parizu učestvuje na međunarodnoj izložbi i dobija Grand Prix. Parizu se vratio ponovo 1938. gdje boravi do 1940. godine kada dolazi u Beograd i prijavljuje učešće na internacionalnoj izložbi u Hagu gdje je dobio prvu nagradu.

U predratnom periodu pretežno slika u osobenoj sintezi poetskog realizma i ekspresionizma: pejzaže, figure, mrtve prirode i cvijeća, te motive iz Crne Gore, Dubrovnika i Pariza.

Ratne godine provodi u koncentracionim logorima. Za vrijeme rata u logorima na dokumentaran način opisuje logorski život u seriji crteža, pastela, akvarela i ulja (“Zarobljenik”, 1941, “Predvečerje u logoru”, 1943).

Poslije oslobođenja, 1946. godine dolazi na Cetinje i učestvuje u formiranju prve umjetničke škole u Crnoj Gori. Vodio je slikarsku radionicu kroz koju je prošlo mnogo poznatih imena crnogorskog slikarstva.

Od 1950. godine živio je u Beogradu. Slike izložene na antologijskoj izložbi u srpskoj prijestonici predstavljale su prekretnicu u savremenoj jugoslovenskoj umjetnosti i otvorile put individualnim slobodama u umjetničkom izražavanju. Tematski se opredijelio za slikanje krševitog crnogorskog pejzaža i monumentalne kompozicije bitaka.

Poslije rata, u Crnoj Gori, dogmatska estetike socijalističkog realizma nije ostavila tragove u njegovom slikarstvu. Radio je pejzaže u kojima postiže dramatiku plastičnim sredstvima: gustom fakturom, kontrastima svijetlo – tamnog, jakim kolorističkim akcentima, bogatom slikarskom materijom i zgusnutim prostorom (“Brda”, 1949, “Vrtijeljka”).

Lubardino slikarstvo puno dramatike i vječnih kosmičkih sukoba, svojom epikom, snagom i kolorističkom ekspresijom zauzima jedinstveno mjesto u savremenoj crnogorskoj umjetnosti.

Umro je u Beogradu 13. februara 1974. godine.

Veliki broj Lubardinih djela posjeduje Narodni muzej Crne Gore u Vladinom domu na Cetinju i većina je u stalnoj postavci i vrijedno ih je pogledati.

Tagovi

7 Komentara na "Tako je govorio Petar Lubarda: Moj najveći učitelj bila je Crna Gora"

avatar
1000
:   NAJNOVIJI | NAJSTARIJI | POPULARNI

Send this to a friend