Francuski pjesnik, preteča i utemeljitelj modernizma, Šarl Bodler, imao je tešak i turbulendan život ispresijecan bolešću, porocima i kratkim periodima mira.
Sada znamo, još kao mladić od 22 godine, pokušao je da se ubije.
Potresno mladalačko pismo Šarla Bodlera u kome najavljuje da namjerava da se ubije biće u nedjelju ponuđeno na aukciji u aukcijskoj kući Osena sa još 34 pisma autora zbirke “Cvijeće zla”.
“Kad vam gospođica Žan Lemer bude predala ovo pismo ja ću biti mrtav, umirem u jednom strašnom nespokoju… Ubijam se jer ne mogu više da živim, zamor od uspavljivanja i buđenja su mi nepodnošljivi,” napisao je pjesnik svojoj ljubavnici Žan Dival kojoj je i zavještao sve što je imao.
Bio je neshvaćen u porodici i ophrvan problemima novca i pića i sumnjao u svoj književni talenat. Pokušao je da se ubije nožem ali to nije imalo teških posljedica.
Kada je to pokušao imao je 24 godine. Šarl Bodler živio je još 22.
Pismo procijenjeno na 60.000 do 80.000 eura je glavno u toj kolekciji Bodlerovih dokumenata i pisama aukcijske kuće sa sjedištem u Fontenblou, jugoistočno od Pariza.
Biće ponuđeni na prodaju i drugi Bodlerovi tekstovi gdje se vidi njegov lijep ispisan rukopis, ljubavna pjesma “Obećanja jednog lica” (“Les promesses d’un visage”), bilješke gdje se osporavaju velike kritike njegove zbirke “Cvijeće zla”, pisanja gdje opisuje svoju dosadu, crne misli, bijes, mržnju i “francuske nitkove”.
Pisma Ežena Delakroa, Viktora Igoa i Edvara Manea i drugih upućena Bodleru takođe su dio kolekcije koja se nudi na prodaju.
Što se Bodlera tiče, živio je raspusno i rasipno do kraja života. Još u mladosti se, od prostitutki zarazio gonorejom i sifilisom. I prije nego što su njegova djela objavljena postao je poznat u umjetničkim krugovima kao kicoš i rasipnik.
Kupovao je knjige, a umjetnička djela i antikvitete nije mogao da priušti sebi. Hranu je uzimao na kredit, a polovinu svoje imovine je izgubio.
Borio se sa slabim zdravljem, pritiskom dugova i neredovnošću pisanja i ispoljavanja svoje umjetničke strane. Često se premještao iz jednog u drugi stan i održavao nelagodan odnos sa svojom majkom, često je moleći za novac.
U više pisama Bodler je istakao da je ona “jedina žena koju voli”, bio joj je privržen i čak i u poznim godinama života od nje zavisan.
Bodler je preživio jak moždani udar 1866. godine, nakon čega je uslijedila i paraliza. Posljednje dvije godine svog života proveo je polu-paralisan u Briselu i Parizu, gdje je i umro 31. avgusta 1867. Sahranjen je u Parizu.
