Kultura

Tragedija pravednika u filmovima Živka Nikolića

Još za života djela Živka Nikolića su zataškavana, prijećeno mu je da prekine sa snimanjem svojih filmova, i o njemu se, kao umjetniku, u Crnoj Gori nikad nije govorilo puno. On se na takve napade nije pretjerano žalio. Njegova deviza bila je: svaki dan u kojem čovjek ništa ne radi u suštini je propao. Ako umjetnik svakodnevno ne stvara, često je govorio, to je za njega nenadoknadivi gubitak, piše Novifilmograf.

Ono što je Živka Nikolića kao umjetnika impresioniralo i davalo mu inspiraciju, jeste bavljenje intimnim dijelom bića, nečim što se krije duboko u duši pojedinca. Oblast psihološkog tumačenja dramskih likova bila je njegova sekundarna ravan, ali neizostavna prilikom tumačenja ovog reditelja. Njegov odnos prema psihološkom u filmu, u karakteru nekih junaka dolazi čak i do animalnog.

U filmu Smrt gospodina Goluže (1982), po istoimenoj knjizi Branimira Šćepanovića, prisutna je analiza palanačkog duha i jedne zlobne gomile, gotovo životinjskog ponašanja, koja je naivnog i prostog, ali plemenitog čovjeka sa kompleksom niže vrijednosti, bezdušno gurnula u smrt.

Gospodin Goluža prvi put kreće na more, ali je odsio u hotelu jednog gradića, jer su ga u međuvremenu opljačkali. Goluža se susrijeće sa pokvarenom sredinom, punom spletki i intriga, razbojnika, prostitutki, zlonamjernih građana koji se raspituju za razlog njegove posjete. Da bi otklonio tu sumnjičavost, on ih ubjeđuje da je došao da izvrši samoubistvo. Tako postaje najpopularnija ličnost u toj sredini. Kako se radnja odvija, Goluža sve više shvata da ne može da pobjegne od svog obećanja koje je dao zlonamjernim građanima i dolazi u iskušenje da pomisli da je taj trenutak izlaska iz anonimnosti vrijedan smrti. Na kraju, jedini lik u filmu koji je pokazao ljudske osobine, našavši se u lavirintu iz kojeg nije bilo izlaska, skače sa mosta u hladnu i mutnu rijeku.

U filmu Čudo neviđeno (1984), lokalni moćnik Šćepan preseljavanjem jezera u more želi da od običnog ribarskog mjesta napravi plantažu pamuka. Umjesto da isuši jezero, more preplavljuje cijelo mjesto.

To je bila i Nikolićeva poruka da crnogorska javnost nikada nije osudila propale projekte svojih političara, što je nagovijestio i u dokumentarnom filmu Biljeg (1981). Stanovnici tog mjesta su primitivni, zaostali, zavidni, puni životinjskih strasti i poroka, i dolazak ljepotice iz Amerike, koju glumi prelijepa Savina Geršak, unosi potpuni nemir. Jedini lik koji je tokom cijelog filma staložen i pravdoljubiv jeste Karuzo, sin nemoralnog oca Makarija, i jedini koji ne pokazuje animalni porok prema njoj, ali na kraju postaje njen izbor i vjerenik. Na kraju, na krvavoj svadbi gine zajedno sa ostalim akterima, postajući tako koletaralna šteta agresivnog i osvetničkog mentaliteta.

U filmu Ljepota poroka (1986), oštrica satire i humora kod Živka Nikolića dolazi do najjačeg izraza. Đorđe je promiskuitetna figura i probisvijet, zaposlen na primorju, na razvijanju nudističkog turizma. Njegovi kumovi, mladi bračni par, Luka i Jaglika, na poziv dolaze kod Đorđa, uz obećanje da će ih oboje zaposliti.

Tu se suočavaju sa urbanom sredinom u kojoj postoje drugačija pravila. Pomalo zbog nesrećnih okolnosti, a većim dijelom zbog oholosti svog kuma, Luka dolazi u neprijatnu situaciju da njegova žena odlazi da radi kao spremačica u nudističku koloniju. Jaglika tamo srijeće strance, bračni par, sa kojima na kraju završava u ljubavnom zagrljaju. Svoje grijehe Jaglika Luki priznaje nakon povratka u selo. Umjesto tradicionalnog, zaostalog običaja da muž maljem presudi ženi zbog prevare, Luka se odlučuje na samoubistvo.

U filmu U ime naroda (1987) prikazano je permanentno propadanje društva koje je ogrezlo u nemoral, korupciju, osobenjaštvo, hipokriziju i političku represiju. Lokalni moćnici stanovnicima industrijskog grada ukidaju bukvalno pravo na život.

Službenici službe državne bezbjednosti ulivaju strah u kosti stanovnicima siromašnog kvarta, gotovo kao nacističke trupe za vrijeme Drugog svjetskog rata. Svojim ambicioznim angažovanjem oko fabrike, direktor, drug Todor, zamjera se lokalnim moćnicima koji ga direktno sa aerodroma poslije povratka sa službenog puta iz Kinšase sprovode u zatvor. Oklevetan, bez optužbe i osude, i sa odobravanjem okoline koja sve to mirno posmatra i prećutno odobrava, Todor postaje državni neprijatelj broj jedan. Takvoj jednoj moćnoj mašineriji koja ni od čega ne preza, jedini se suprotstavlja Milutin, Todorov lični vozač, stanovnik siromašnog naselja. Samim činom nepristajanja i neprihvatanja tirade opakog Maksima i njegove družine, Milutin postaje žrtva, gubi ženu, posao i status. Iako prilično čvrst i riješen da u toj borbi istraje do kraja, Milutin na kraju filma, kada država oslobodi Todora, razotkrije nemoral lokalnih moćnika i pohapsi ih, postaje zapravo jedini tragični junak, izdan od onih kojima je želio da pomogne. Tako je Nikolić u ovom filmu pokazao totalnu devastaciju društva u kojem je odbijanje kompromisa sa vlastima praktično samoubistvo.

U filmu Iskušavanje đavola (1989), u zaostalo crnogorsko selo Zmajevićima stiže pismo, u kojem im sin Mikan iz Amerike poručuje da mu pronađu poštenu ženu. Zmajevići se odmah angažuju, više kao znak da će im buduća snaha roditi muškog potomka, jer u komšijama Krstovićima vide svoje istrebitelje.

Neprijateljstvo između dvije zavađene porodice tokom cijelog filma raste. U suštini, u ovom filmu nema pravednika, uglavnom izobličene figure i likovi zaostali u svakom pogledu. Surovost koja je sveprisutna ogleda se i u glavi porodice Zmajevića ali to je možda jedini junak kod koga je prisutna griža savjesti zbog slanja sina u Ameriku. Sve protiv čega se cijelog života borio, sada je njegov životni paradoks. Vidjevši da sin Mikan postaje zet njegovim najvećim neprijateljima i, na neki način, tako pravi kompromis, spašavajući sebi život, Puniša, glava Zmajevića, ne reaguje, već sa saznanjem da je poražen odlazi u smrt.

U ovoj analizi isključili smo humor kao najveću vrijednost Nikolićevih filmova, žigosanje lokalnog primitivnog stanovništva i ismijavanje sredine iz koje je Živko poticao, a što je bio razlog da se od strane partijaša gotovo proglasi narodnim neprijateljem. U prvi plan stavili smo uzdizanje plemenitosti kod posve običnih i prostih ljudi, koji su svojom pravednošću, prilikom susreta sa izobličenom i pokvarenom sredinom u kojoj se nijesu snašli, uglavnom tragično završavali.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
lex
Gost
lex

radnja filma “u ime naroda” je i dalje prisutna u nasem drustvu, nista se od toga nije promjenilo sem akteri nekadasnji komunisti a danasnji socijal-demokrati produzetak loze istih komunista.

Cocorayco
Gost
Cocorayco

Za 55 god YU filma kao prava umjetnicka djela ostali su SVI Zivkovi filmovi i mozda jos 5-6 drugih. Sve drugo nije izdrzalo sud vremena.

Zvizdan
Gost
Zvizdan

Veliki reziser

Jokan
Gost
Jokan

Unutar drugih naroda bio bi velikan, kod nas je “prognanik”.

klunjo
Gost
klunjo

Zivkovi filmovi su odraz u ogledalu crnogorskog drustva. Taj odraz nam se ne svidja jer o sebi imamo drugacije, mnogo bolje misljenje. Umjesto da iz tih filmova nesto naucimo, radimo na sebi i promijenimo se na bolje, mi Nikolica osudjujemo sto nam se ruga i dalje srljamo ka dnu, koje je sve nize.

Budimo realni
Gost
Budimo realni

Niko nas bolje opisao nije! Najbolji režiser sa Balkana, a možda i šire.

darko
Gost
darko

LEGENDA !!!!

Send this to a friend