Barska publika imala je zadovoljstvo da na Zimskoj sceni Ljetopisa vidi sasvim originalno i osobeno slikarstvo Milutina Obradovića, umjetnika iz Bijelog Polja, na izložbi naslovljenoj “Običan, malecki san”. Slikar se specifičnim likovnim izrazom obraća svijetu, sa kojim se prepliće i poezija koju piše, poručujući da bi u sebi uvijek trebalo pronaći dijete, djetinjstvo, kućni prag i ognjište, sebe i svoj identitet.
Razigrani, vedri kolorit, sa mnogo detalja i dominantnom figurom konja, prepoznatljivi su na slikama Milutina Obradovića, koje plijene posve drugačijim likovnim izrazom i pričom u savremenom slikarstvu.
U razgovoru za Radio Bar i Bar Info nakon otvaranja izložbe, otkrio je dio svojih intimnih promišljanja i doživljaja.
“Nema bolje međe, boljeg koraka od kućnog praga, tako da sve ono što u čovjeku umire, to se sa njim i rađa. Nisam odstupio od onoga što je ljudska savjest, što je ljudski odnos prema dobrom, humanom, plemenitom – to je bilo jedno dobro usmjerenje, jedna dobra smjernica mene kao umjetnika, mene kao čovjeka, roditelja”, kazao je umjetnik.
Na pitanje o simbolici konja na svojim slikama, odgovora da je to “jednostavno samo simbol snage, možda neka izgubljena igračka u djetinjstvu, možda nešto što je postojanje nečega što ne nestaje, nego se vječito rađa i vječito nosi snagu, nosi ljubav, nosi ratove, nosi kraljeve nosi onu kapu žita seljaka, onog seljaka koji od nje samelje svoju štrucu hljeba, tako da nije ni slučajno, nije ni usiljeno, odnosno namjerno, nego je isuviše iskreno, javlja se kao pozorišna lutka nekad, nekad protrči svom svojom snagom i svom svojom koloritnom jačinom…”
“Otkuda on, prije bih sebe pitao otkuda ja na njemu ili kroz njega tako jakog i tako silnog”, rekao je Milutin Obradović, povezujući svoje slikarstvo sa poezijom koju takođe uspješno piše, ali i glumački govori.
“Poezija je samo nešto, ne bih rekao dopuna, ali nešto što se uvezalo nekako. Čovjeka kada Bog za nešto da, onda ga da za mnoge stvari, za sve. Zato sam Bogu zahvalan što je kod mene pronašao i to slovo koje nosim sa sobom, iako smatram da je podjednako presudno i ono kao i trag četkice. Možda je to samo spoj, jedan zagrljaj, koji je jedan sa lijeve, jedan sa desne strane, koji grli moje misli, moj um, moje tijelo”, kazao je Milutin.
Izložbu Milutina Obradovića otvorila je istoričarka umjetnosti, dr Anastazija Miranović, selektorka likovnog programa Zimske scene Ljetopisa. Ona je istakla da joj je osobito drago što je Milutin Obradović gost Bara i ove kulturne manifestacije.
“Ono što je interesantno jeste da je ovo zaista osoben umjetnik koji tretira temu konja na potpuno originalan način, iako ta tema nije nepoznanica za crnogorske slikare, ali ono što Milutin Obradović suptilno donosi i način na koji on opservira ovu temu je nešto originalno i neponovljivo, što je čak i svijet prepoznao, dodijelivši mu za jedan rad ‘Karavađovu nagradu’ u Rimu, prošle godine. Mogu da kažem da je ovo jedan svijet fantastike, irealno-realnog, koji prosto proživljava tu neku kakofoniju od djetinjstva do njegovih zrelih dana. U njegovom stvaralaštvu prepliću se san i java, maštanja, ti konji su negdje portreti i autoportreti – jedan psihološki narativ koji je likovno vrlo prijemčivo urađen”, kazala je dr Anastazija Miranović.
Milutin Obradović je rođen 1979. godine u Bijelom Polju. Srednju likovnu školu i FLU završio je na Cetinju. Imao je brojne samostalne izložbe, a svoje stvaralaštvo predstavio je i u inostranstvu – Rimu, Parizu, Milanu… “Karavađovu nagradu” dobio je za rad “Ukras moga neba” u Rimu i jedini je umjetnik sa Balkana koji je dobio ovo prestižno priznanje. Slike Milutina Obradovića publika u Dvorcu kralja Nikole može pogledati i narednih dana.
