“Mediji odlučuju o našoj sudbini, a mi smo tek na počecima razumijevanja novonastalih okolnosti. Čovjeka kao biće rada, kreativnosti i slobode očekuju veliki napori prestrukturiranja sistema edukacije, političkih sistema, pa i religijskih i drugih običaja sve zbog presudnog uticaja novih tehnologija (medija) na ljudsko iskustvo”, ističe u razgovoru za Dnevne novine profesor Sead Alić iz Zagreba, koji je za knjigu “Medij jezika filozofija razumjevanja” dobio nagradu “Dialogos”, za najbolju knjigu iz oblasti teorije i kulture medija za 2016. godinu.
“Jedina prava filozofija našeg vremena je filozofija medija. To je tvrdnja koju sam kroz knjigu dokazivao na ‘područjima’ (u medijima) komunikacije, plesa, jezika, likovnosti, fotografije, tehnike uopšte, štampe, muzike, religije, tipografije, identiteta, seksualnosti, umjetnosti te fenomena kao što su fundamentalizam i totalitarizam. Knjiga pokušava pokazati kako je u svakom od navedenih područja najvažnije ‘ono što posreduje’, dakle sredina ili medij, onaj srednji član u kojem jesmo i po kojem jesmo”, objašnjava Alić.
KULISE POTEMKINOVOG SELA
Međunarodna nagrada “Dialogos”, koju je 2013. godine ustanovio časopis “Medijski dijalozi”, mnogo znači jer, kako Alić ističe, “regija zna šta su ‘Medijski dijalozi’ i da ‘Medijski dijalozi’ znaju detektovati istinske naučne napore.
“Vjerujem da će ovo priznanje pomoći i knjizi i da će moje ‘duboko oranje’ po različitim područjima pomoći savremenom mišljenju u uzgajanju one vrste misli koja odgovara našem vremenu i potrebama savremenog čovjeka”, kaže Alić.
On ističe da na medije, što je vidljivo iz knjige, gleda malo šire nego većina autora koja se bavi medijskom problematikom.
“Pojam medija je zapravo filozofsko rješenje pitanja koja su stara dvije i po hiljade godina. Pitanje medija je pitanje usmjerenja ljudskog duha. Čovjek je za Hegela bio medij djelatnosti duha. Čovjek kao duhovno biće danas jeste samo utoliko ukoliko jeste u mediju u kom obitava duh. U većini medija na koje se prvo pomisli duha nema. Novine, radio i televizija su gotovo po pravilu postali masmedijska sredstva zavođenja i manipulisanja. Prikrivenog ili otvorenog. Mediji su danas kulise Potemkinovog sela i služe samozavaravanju. Prljavi još od rata, mediji se pokušavaju prikazati u što ljepšem i demokratičnijem svjetlu. U osnovi međutim sve su to samo sredstva političkih igara od kojih duh bježi kao od tamjana”, kaže Alić i dodaje da je situacija gotovo identična u svim državicama nekadašnje države.
“Stvoreni su snažni mehanizmi povezivanja političkih, korporacijskih i medijskih igrača, mehanizmi koji omogućuju privid slobode, privid izbora, privid učešća demokratije. No, problem je nažalost još dublji. Ima naime gorih stvari i od nedemokratije i neslobode. Nepostojanje svijesti pa i nastojanja da se oblikuje sredina/medij/ način koji će omogućiti realizaciju onog ljudskog u čovjeku, generiše dubinski zaborav same mogućnosti ljudskog. Religija sve više ostaje bez istinskih vjernika. U politiku se ulazi zbog koristi. Članovima akademskih zajednica obolijevaju laktovi od pentranja po leševima. Moralne ljudske vertikale su sve kratkotrajnije. Riječju čovjek kao biće koje sa Drugim i svijetom posreduje ovim sistemima posredovanja osuđen je na propast. Praznina će poroditi veliku pobunu. Ljudski sadržaj mora jednom isplivati na površinu. Pojaviće se duhovni ljudi koji će razobličiti dosadu spektakla (političkog, religijskog, korporacijskog). Budućnost pripada medijima koji s ‘copy-paste’ kulturom neće imati gotovo ništa zajedničko”, uvjeren je Alić.
NACIONALNA NAVIJANJA
Razlike u ulozi i stanju medija u zemljama regiona su folklorne naravi, smatra on.
“Medijima su navukli nacionalne dresove. Bilo bi divno kad bi njihov interes zaista bio nacionalno biće (koliko god je taj fenomen proizvod štampe). Nažalost, dresove su medijima navukli menadžeri koji su iskoristili buku nacionalnih navijanja da društveno vlasništvo pretvore u privatno, tačnije, svoje.
No, i to je samo površinski dio problema. U osnovi uz ove medije danas niko nije ni siguran ni srećan. Proizvodnja negativnih strasti, straha, mržnje, želje za osvetom sve je to dio proizvodnje nesrećnog svijeta. I najbogatiji su siromašni u svijetu straha. A u takvom svijetu živimo. Hodamo rubom provalije, znamo ko nas programira, ali ne možemo to sami sebi priznati jer je to što je isprogramirano spektakularno zabavno”, kaže profesor Alić.
Na pitanje šta je sa slobodom medija u zemljama u našem okruženju, Alić se poziva na Gandijev citat.
“Kada su ga pitali šta misli o zapadnoj demokratiji, on se duboko zamislio, pa rekao nešto što je otprilike ovako zvučalo ‘Hm pa to ne bi bila loša ideja’. Tako nam je danas sa slobodom medija. Govorimo o nečemu što bi, da postoji, bilo temelj uspostavljanje uljuđene zajednice građana ove ili one države. Umjesto toga imamo sukobe i dokazivanja koji je medij neslobodniji od nekog medija, odnosno koja državica ima manje packi iz bogate, korumpirane, medijski neslobodne, ali ipak Evrope. Sloboda medija, dakle, ne bi bila loša ideja. No, ne treba zaboraviti da smo zaboravili medij slobode. O slobodi i ljudskim potrebama niko ne govori. Zaboravili smo da bi smisao države trebao biti u tome da uspostavi zajednicu pravednih u kojoj bi živjeli srećni ljudi. Menadžeri ‘uspjeha’ zajahali su nam za vrat, a mi poput galijskih robova veslamo ne shvaćajući da nam život prolazi. Ne vjerujem u slobodu medija dok postoje orvelovska ministarstva istine. Sistemi medijskih posredovanja moraju se proširiti na veliki broj manjih kreativnih platformi koje treba pomagati da bi alternativa došla do izražaja. Problem je u tome što bi prve žrtve slobode medija bili oni koji bi dopustili da se mediji otrgnu iz njihovih ruku. Ostaje nam da čekamo duhovnu ruku koja je snažnija od snažne političko-korporacijske ruke”, zaključio je Alić.
