Zašto “besmislene” slike u muzejima nisu vaše?

Slika “Most” Roberta Rajmana prodata je 2015. godine za 20.6 miliona dolara. Ipak, uprkos njenoj basnoslovnoj cijeni, ono što mnogi vide jeste “parče bijelog platna na kojem se ne nalazi skoro ništa”. Iz toga slijedi sasvim logično pitanje: Zašto bi iko trošio toliki novac na nešto “tako nebitno”?

Rajman svakako nije prvi slikar koji je naslikao takozvanu “bijelu sliku”. One pripadaju pokretu zvanom minimalizam, koji je nastao kasnih pedesetih godina prošlog vijeka.

“Bijela boja nikada nije potpuno čista, na platnu je uvijek pomiješana sa nekim pigmentom. Bilo ko, ko je ikada krečio kuću, zna koliko nijansi prividno bijele boje je moguće napraviti”, objašnjava Elizabet Šerman, pomoćni kustos u muzeju američke istorije “Vitni” .

Kada biste se približili umjetničkom djelu, vidjeli biste da se na njemu dešava mnogo toga. Linije, tekstura, šare, pa čak i druge boje. Iz tog razloga, ono je sve samo ne “obično bijelo platno”.

Minimalisti teže uspostavljanju reda, jednostavnosti i harmonije na svojim djelima. Minimalizam je nastao kao otpor apstraktnom ekspresionizmu, slikarskom pravcu iz 40-ih i 50-ih godina čiji su pripadnici smatrali da bi umjetnost trebalo da bude ekspresivna, emocionalna, da dopire do podsvjesnih nivoa uma.

Minimalisti su željeli da se udalje od sve te “pretjerane osjećajnosti” i individualnosti u umjetničkom djelu. Oni su smatrali da bi djelo trebalo što više da bude udaljeno od svog tvorca i da ne bi trebalo da podražava pojavni svijet, već da predstavlja samog sebe. U njemu ne postoje reference, nema ničega sa čime bismo mogli da se poistovjetimo, tako da je potrebno mnogo više mentalnog napora za sticanje osjećaja ispunjenosti i zadovoljstva.

” Ono što vidite je ono što vidite”, rekao je jednom prilikom umjetnik Frenk Stela.

Moglo bi se reći da bijela platna predstavljaju nešto poput Roršahove mrlje – svaki posmatrač donosi svoj sud o djelu prema sebi.

Ono što se svakako mora priznati modernoj umjetnosti jeste da izaziva mnogo gnijeva.

“Na svim izložbama na kojima sam radila u svojoj karijeri, morala je da se pojavi bar jedna osoba koja bi rekla ‘To bih i ja mogao da naslikam’. Nije vještina jedina stvar koja je bitna u svijetu moderne umjetnosti, nego sama ideja. Da, jasno je da biste i vi to mogli da uradite… Ali niste. To možda zvuči bezobrazno ili prepotentno, ali realnost je ta da, jednom kada se ideja pojavi u vašoj glavi, potrebno je da je uspješno materijalizujete, odnosno sprovedete u djelo. A to ne može svako”, zaključuje Šerman.