Kultura

Zašto je svijet toliko volio Mariju Kalas?

Govorili su da je božanstvena i da ima glas stoljeća. Najveća operska diva ikada-Marija Kalas i četrdeset godina nakon smrti jednako sjaji pod svodom opera. Bila je sama po sebi bila posebna, a uvijek se isticala svojim nestalnim karakterom i savršeno nesavršenim glasom, što bi rekli njeni savremenici. Ali, pored toga, pažnju je podjednako privlačila i njena neobična sudbina.

Rođena je kao Sofija Sesilija Ana Marija Kalogeropulos u decembru 1923. godine u Njujorku. Roditelji su joj bili grčki doseljenici, a prezime Kalogeropulos prvo će biti skraćeno u Kalos pa zatim u Kalas kako bi bilo lakše pamtljivo.

Marija je muzičko obrazovanje sticala u Atini, gdje je već kao šesnaestogodišnjakinja počela s teškim ulogama (Kavalerija Rustikana, Toska) koje zahtijevaju i glas i snagu.

Često je pjevala tragične uloge, a kažu da su je one pratile i u privatnom životu.

Temperamentna Grkinja koja je blistala na operskim scenama širom svijeta sredinom prošlog vijeka dočaravajući likove Madam Baterflaj, Toske, Norme i Karmen bila je zapravo samo preplašena djevojčica željna iskrenih zagrljaja i ljubavi. Njena privlačnost bila je magnetska, tako da je u svoje vrijeme bila popularnija od mnogih holivudskih zvijezda. Svojim neobičnim životom, hirovitošću, nevjerovatnom ambicioznošću i svojevrsnim ljubavnim prevratom, plijenila je pažnju medija i javnosti.

Međutim, ono što je posebno privlačilo publiku i medije bio je njen emotivni život, daleko skandalozniji od poslovnih incidenata, budući da je Mariju pratio glas da je jako teška za saradnju.

Žena istovremeno božanskog i demonskog glasa, besprijekorne ljepote i upečatljive nesigurnosti, voljela je samo jednom i to pogrešnog muškarca.

Okružena dosadom u braku sa Đovanijem Meneginijem, uplovila je u novu ljubav, što je koštalo karijere i markiralo kao poznatu ljubavnicu omalenog Grka, poznatog brodovlasnika i milijardera Aristotela Onazisa.

Marija i njen prvi muž Đovani

Aristotel i Marija su se prvi put sreli na jednom balu u Veneciji u periodu dok su oboje bili u braku.

U tom trenutku Aristotel je bio vjenčan sa Tinom Livanos sa kojom je imao ćerku i sina. Njihov brak nije bio sklopljen iz ljubavi, već je kroz ovu vezu on osigurao sebi pristup u krug vrhunskih brodovlasnika. Tina je bila izuzetno samosvjesna žena visokog društva, govorila je strane jezike, njen život je bio sastavljen od raznih zabava, prijema i večera na kojima je ponašanje variralo od uštogljenog na početku večeri do raspusnog i vulgarnog na kraju.

Međutim, razvod Onazisa i Tine nije bio okončan kada je Marija sa njim stupila u ljubavne odnose. Uplovili su u romansu 1959. godine, pošto se njen brak uveliko raspadao. Aristotel je uzvratio na izliv njenih emocija tako vatreno da je svako na palubi Kristine, uključujući i njegovu ženu Tinu, znao da se među njima nešto dešava.

Kada se završilo ovo putovanje, Marija je molila svog muža da se razvedu, zbog čega je Menegini bio van sebe i javno je optužio Onazisa za slom svog braka. Ipak, Aristotel nije mislio na razvod, htio je i ljubavnicu i suprugu. A kada se, ipak, razveo, Mariji nije ponudio brak.

Marija i Onazis

Do vjenčanja nikada nije došlo i on je zauvek ostao njen ljubavnik. Njihova ljubav bila je snažna i strastvena, ali je Marija uvijek bila ta koja je morala da pravi kompromise i prihvati Onazisa ne pokušavajući da ga promjeni.

Kada je sa Aristotelom 1960. godine ostala u drugom stanju, on je reagovao grubo: “Imam već dvoje djece. Čemu još jedno?”

Za vrijeme trudnoće, Marija je odbijala da je bilo ko vidi i rodila je dječaka koji je živio samo nekoliko sati. Dječak kome je dala ime Omero Lengrini sahranjen je u Milanu. Ali, budući da je ona bila ljubavnica, rođenje i smrt dječaka morali su da ostanu tajna. Poslije smrti, među Marijinim ličnim dokumentima pronađena je jedna mutna fotografija mrtve bebe iz 1960. godine.

Zbog svega što je snašlo, Marija je sebi htjela da oduzme život, a emitujući takvu lošu energiju i očaj, nesvjesno je gurala Onazisa od sebe i gurnula ga pravo u naručje Žakline Kenedi, udovice ubijenog američkog predsjednika Džona Kenedija.

Godine 1964. Onazis se prvi put pojavio u javnosti sa Džeki, koju je upoznao devet godina nakon početka veze sa Marijom. Nakon samo tri mjeseca zabavljanja, on se i oženio najpoznatijom udovicom na svijetu. Marija je bila šokirana, a vijest o njegovom vjenčanju saznala je iz novina.

Onazis i Džeki Kenedi

Marija je 1977. godine snimila film “Medeja” i potpuno se povukla sa scene. Dvije godine nakon smrti svoje najveće ljubavi, 16. septembra 1977. godine u svojoj 53. godini umrla je, a s ovog svijeta je pošla zbog bolesti srca koje je oslabilo nakon prevelike upotrebe sedativa.

Njen pepeo rasut je, po njenoj želji, po plavetnilu Jonskog mora u čijem je srcu, na ostrvu Skorpios, sahranjen i Onazis.

Zbog čega je glas Marije Kalas poseban?

Jedna od najčuvenijih uloga koju je Marija izvodila bila je uloga Norme u istoimenoj Belinijevoj operi. Najpoznatija numera iz te opere je arija “Casta Diva” i njeno izvođenje u Parizu iz 1958. godine je danas jedan od njenih najpoznatijih zabilježenih nastupa. Svaki ljubitelj opere će uživati u ovih devet i po minuta savršenstva.

https://youtu.be/TYl8GRJGnBY

Marijin glas je imao raspon od nevjerovatne tri oktave, zbog čega je mogla da otpjeva bilo šta ― od najdubljeg alta do najviših sopranskih arija. Bila je u stanju da interpretira čak i pojedine tenorske komade. Zvanično je bila sopran.

Njena boja glasa je poznata kao izuzetno neobična, po pojedinim mišljenjima čak i ružna. Ona sama je tvrdila da ima tip glasa koji lično ne voli i zbog toga je bila očajna. Kažu da je bilo jako teško odrediti njeno mjesto u fah sistemu. Jedni su tvrdili da je dramski sopran, neki da je sopran koloratura, ali možda najzanimljiviju i najtačniju klasifikaciju sfogato soprana dao joj je kritičar Džon Ardoin. Sve u svemu, popularni producent ploča Volter Veg je zaključio da njen glas posjeduje onaj najvažniju osobinu – instantnu prepoznatljivost.

Tehnički, Marijin glas je bio perfektan. Bar dok je još bila u punoj formi. Slušati je kako pjeva je bilo kao gledati umjetničko klizanje ― i najteže stvari su djelovale vazdušasto i lako, kao da se dešavaju same od sebe i bez trunke napora. Imala je neobično dugačak dah, što znači da je mogla da izvuče duge fraze na jedan dah i da ga diskretno i povremeno uzima ponovo.

Ne treba zanemariti još jedan važan aspekt operskog pjevanja – a to je gluma. Marija je bila hvaljena kao pjevačica koja je svoju glumu bazirala primarno na glasu i manipulišući muzikom koju je pjevala, što je izazivalo poštovanje kolega.

Sve ovo je skupa je formiralo jedan čvrst brend, pa se znalo šta je to Kalas zvuk i ljudi su jednostavno željeli da ga čuju.

 

Send this to a friend