Da je romansa između Laze Kostića i Lenke Dunđerski jedna od najvećih srpskih ljubavnih priča već je dobro poznato. Njen tragičan kraj iznjedrio je najljepšu srpsku ljubavnu pjesmu “Santa Maria della Salute”, kojom je tada već ostarjeli somborski poeta zapravo podigao Lenki neprolazni i veličanstven spomenik.
Mnogo od njihove platonske ljubavi sačuvano je u Lazinim spisima i Lenkinom dnevniku, ali je dugo ostalo nepoznato da je pjesnik, u očajničkom pokušaju da se skloni od lijepe kumice, došao na ideju da je uda za tada 39-godišnjeg Nikolu Teslu.
Pisma koja je poslao velikom naučniku objavljena su 2010. u Godišnjaku Gradskog muzeja u Somboru. Laza Kostić i Nikola Tesla sreli su se u Pešti 1892. godine, gdje je naučnika posjetila delegacija Velike škole da bi ga pozvala da posjeti Beograd, a jedan od članova delegacije bio je i veliki pjesnik. Tesla je iste godine, prvi i jedini put, došao u srpsku prijestonicu, ali je sa Lazom postao iskren prijatelj.
Njihova prepiska trajala je duže od deceniju. Izvjesno je da ideju da ga oženi bogatom vojvođanskom naslednicom Kostić Tesli nije iznio “oči u oči” (kao što je prikazano u seriji) već u pismima. “Provodadžisanje” je počelo u junu 1895. u vrijeme kada je Laza već skoro pet godina poznavao Lenku, a njihova ljubav bila već učvršćena. Ipak, znajući da je romansa nemoguća, pjesnik piše velikom naučniku:
“Dragi prijatelju, danas je od prilike treća obljetnica kako smo se ono sastali u Pešti i onako lijepo proveli ono nekoliko dana. Naumio sam da proslavim taj dan. Šta mislite kako? Ne biste nikad pogodili da vam ne kažem: hoću da vas oženim! Quelle idée! Reći ćete. Znam šta ćete reći, znam šta ćete pomisliti, sve znam, pa ipak! Promislite se dobro, sve mislite na jedno smislite, pa mi javite na šta ste smislili. Ako pristajete, poslaću vam odmah sliku moje namjenjenice i doznaćete njeno ime….Bilo kako bilo, svakojako vjerujte da ostajem navjek vaš prijatelj”, Laza Kostić.
Pjesnik piše i da zna da je Tesla jednom prilikom rekao da, kada bi se ženio, oženio bi se samo Srpkinjom. Dodaje i da bi Lenka “i mrtvog oživjela” i da joj on želi najboljeg muža na svijetu. Svoje provodadžisanje Laza nije krio od Lenke. U njenom dnevniku ostao je zapis o ovom događaju:
O ljetu 1895. godine
Ne znam šta je s njim. Javio se, ali kako! Nudi mi udaju za nekog gospodina iz Amerike, našeg porijekla, slavnog pronalazača, mislim da se zove Nikola, prezime mu je čudno. Kako ne razumije da ja hoću samo njega! Neću ni lijepog, ni mladog, ni visokog… Ovo više ne mogu da izdržim!
Teslin odgovor nije sačuvan, ali se iz pisma koje je 4. septembra 1895. Laza Kostić poslao iz Krušedola dao naslutiti.
“Dragi prijatelju, ako hoćete da vam rečem po duši, ja se drugom odgovoru nijesam ni nadao. A kad već govorim o duši i kad se dobro promislim, valja mi priznati: na vašem mjestu, ne bih ni ja drugojačije… Najkrupniji razlog za vašu ženidbu bio bi da se ne satre sjeme koje rađa takove detiće… Zato nemojte misliti ni sa kakvim bolom na to da ste vi zadnji svoga roda… Jer, napokon, vaše pleme, pa da je i Nemanjino, ne bi se moglo ljepše završiti nego takvim egzemplarom”.
Bio je to kraj neuspješne prosidbe. Nedugo potom, Laza je pronašao drugi način da prekine svoju vezu sa Lenkom, na prijedlog njenog oca, oženio se Julijanom Julčom Palanački iz Sombora. A onda je, tri mjeseca pošto je Laza provodadžisao kod Tesle i dok je pjesnik bio na medenom mjesecu, stigla najtužnija vijest:
“8. novembra, poslije kratkog i teškog bolovanja, u 25. godini mlađanog joj vijeka, u vječnost se preselila Lenka Dunđerski”.
Baš zanimljiv tekst
CdM, sve češće me prijatno iznenadite.