Kultura

Zašto smo nepravedno zapostavili slikara Aleksandra Prijića?

Aleksandar Aco Prijić je bio veliki crnogorski i jugoslovenski slikar i nepravedno zapostavljena ličnost koja dala nemjerljiv doprinos crnogorskoj umjetnosti.

Kako piše Arts Montenegro, ovih dana se navršava 97 godina od rođenja ovog vrsnog umjetnika za kojeg je Vojo Stanić bio veliki umjetnik, radnik i prijatelj, boem i kavaljer.

„Od svih slika, koje sam napravio u životu, ako je njih pet dobro-uspio sam kao slikar”, govorio je Aco.

Prijić je rođen u Tivtu 1920. godine.

Nakon vojske u Mariboru zbog naprednih ideja i po kazni, prelazak u puk “Miloš Veliki” u Vranju. Aprilski rat zatiče ga na bugarskoj granici. Četiri godine provodi u ratnim logorima: Dragoman u Bugarskoj, Turn Magurel u Rumuniji, pa onda u Njemačkoj u Altenburgu, Esperštetu, Stojdenu, Kenigeradou, Šifergrabenu i Biterfeldu.

Nakon oslobođenja dolazi na Cetinje i likovno se obrazuje u Umjetničkom ateljeu koje je osnovalo Ministarstvo prosvjete Narodne Republike Crne Gore. Slikarstvo uči kod Mila Milunovića i Petra Lubarde do 1951. godine.

Stipendiju koju je dobio za nastavak školovanja od Sovjetskog saveza nije realizovao zbog izbijanja Informbiroa, dok je drugu stipendiju koju mu je ponudilo Ministarstvo prosvete za studije u Beogradu odbio. Izabrao je da ostane u Crnoj Gori.

Bio je jedan od osnivača, sekretar pa predsjednik Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore.

Foto: Arts Montenegro

Radio je u Odjeljenju za kinematografiju Ministarstva prosvjete, Agitpropu Narodne omladine Crne Gore, a sa Gojkom Berkuljanom i Brankom Filipovićem Filom osnovao je prvu likovnu grupu u Crnoj Gori – Trojica. Ove mlade talentovane umjetnike povezivala je potreba za punom slobodom umjetničkog izražavanja, češća izlaganja, afirmacija slobodnog udruživanja i ostvarivanja tješnjeg kontakta sa publikom i kritikom.

 

U CANU je bio potpredsjednik pa predsjednik odjeljenja za likovnu umjetnost.

Foto: Arts Montenegro

Prijićevi prvi radovi pripadaju izvjesnom ekspresivnom realizmu. Njegov kolorit je snažan, jasan i izvoran. Zeleno, sivo i crveno, čine okosnicu hromatskog sklada, a sliko je pejzaže iz okoline Cetinja, masline, sela u brdima sa napuštenim zgarištima.

Foto: Arts Montenegro

Pozamašna zbirka plakata, ilustracija, naslovnica knjiga i časopisa, plaketa, diploma, znački, tipografskih ispisa i srodnih artefakata govori o Acu kao o vrlo plodnom propagandnom grafičaru (kako se u njegovo vrijeme nazivala dizajnerska djelatnost). Zbog svega toga, Acova svrsishodna dizajnerska misao zaslužuje posebno mjesto u još nenapisanoj Istoriji primijenjene umjetnosti u Crnoj Gori.

Foto: Arts Montenegro

Prijić je u mnogobrojnim intervjuima objavljenim u mnoštvu časopisa i listova bio izuzetno zanimljiv sagovornik mnogima. Nikada nije bježao ni od jednog pitanja ni o društvenom životu, ni o položaju umjetnosti i umjetnika, ni o slikarstvu.

Zbog takve njegove otvorenosti i dorečenosti, zbog oštrine zapažanja, bio je i mnogo „zapitkivan“ i često „citiran“.

Imao je pre­ko 20 sa­mo­stal­nih i uče­stvo­vao na vi­še od sto­ti­nu grup­nih iz­lo­žbi. Nje­gov sli­kar­ski opus či­ni vi­še od 600 umjet­ničkih sli­ka u teh­ni­ci ulje na plat­nu, pa­stel i tem­pe­ra. Ba­vio se i pri­mi­je­nje­nom umjet­no­šću, mo­za­i­kom, novinskim ilustracijama i ka­ri­ka­tu­rom, a nje­go­vi ra­do­vi se na­la­ze u mu­ze­ji­ma, pri­vat­nim ga­le­ri­ja­ma i ko­lek­ci­ja­ma ši­rom svi­je­ta.

Umro u Nikšiću  1986. godine, a sahranjen je na Cetinju.

Nje­go­vi ra­do­vi iz po­ro­dič­ne ko­lek­ci­je da­nas se mo­gu vi­dje­ti u nje­go­voj ga­le­ri­ji u Sta­rom gra­du u Her­ceg No­vom, a veliku zbirku posjeduje i Narodni muzej Crne Gore u Vladinom domu na Cetinju i većina je u stalnoj postavci.

S.B. 

Send this to a friend