Ime Dušana Brajovića (1933 -2003), akademskog slikara i prvog crnogorskog školovanog konzervatora nijesmo uspjeli da “izguglamo”. O njemu nije pisano, bar ne u poslednjoj deceniji koliko je prošlo od njegove smrti.
O Dušanu, njegovom konzervatorskom radu i likovnom stvaralaštvu za CdM priča njegov sin Danilo.
“Dušan je poslije Akademije koju je završio u Beogradu, specijalizirao u Poljskoj i Italiji konzervaciju i restauraciju. Jedno vrijeme je boravio u Parizu gdje se dosta družio sa Dadom Đurićem. Vratio se u Crnu Goru i zaposlio kao prvi konzervator u tadašnjem republičkom Zavodu za zaštitu spomenika kulture. Bio je slikar koji je čitav svoj radni vijek posvetio zaštiti spommenika kulture”, priča Danilo Brajović.
Dušan Brajović je idejni tvorac grba grada Cetinja, a dobitnik je i “Trinaestonovembarske nagrade”, najvećeg priznanja koje Prijestonica dodjeljuje.
“Sjećam se, bio sam dijete, da je po pola godine bio “na terenu”. Piva, Dubočica, Buljarica su neke od lokacija koje sam koa dijete zapamtio. “Đe ti je otac”? U pivu-odgovarao bih. Kasnije sam shvatio da je to Piva-sa velikim “P”. Bio sam i gost ekipe Zavoda u Dubočici. Tamo su imali teren za odbojku, šah i, vjerovali ili ne, bilijar sto. Ne pool nego bilijar sto. Dušan je bio u ekipi koja je selila manastir Moraču. Nakon zemljotresa 1979. godine da bi spašavao freske i ikone ulazio je, kažu njegove kolege-đe zmija nije smjela”, prisjeća se Danilo.
Kaže da se ne sjeća koliko je njegov otac za života napravio slika.
“Ne znam koliko je slika za života napravio ali se sjećam jednog podatka koji me dan danas proganja: Kad je prifalilo para za platno i ram on je napravio 11 slika na jednoj. Sve sloj na sloj. I ne znam đe je ta jedna odnosno tih 11 slika. Od njega su mi ostale četiri slike. Nije ih premnogo napravio ali je i to što je napravio poklonio dragim ljudima. Imao je nekoliko samostalnih izložbi”, ističe Danilo.
On dalje priča da se Dušan pred sam kraj života bavio instalacijama.
“Skupljao materijal i od toga pravio instalacije. Sjećam se jedne koju je poklonio Barskoj galeriji, zvala se “Gavran” a bila je posvećena ratu i napadu na Sarajevo. Kad je umro, garaža je bila puna instalacija koje su propadale. I onda sam u dogovoru sa Radosavom Atosom Miloševićem, tadašnjim direktorom Srednje likovne škole “Petar Lubarda”napravio donatorsku izložbu. Svi Dušanovi radovi, kojih je bilo oko 50 -tak, su izloženi u hodniku škole, uz dogovor da sav prihod ide školi i da samo pravna lica mogu da otkupe rad po cijeni od 200 eura. Tako je i bilo.Naša porodica se odrekla prihoda, zadržao sam dva rada koji su i dalje u hodniku škole. Logika je bila jednostavna: bolje da ti radovi stoje u holovima institucija nego da trunu u garaži. A i nikad nijesam volio te njegove instalacije. Znam da ih je radio jer nije imao para za uljane boje-a morao je nešto da stvara”, kazao je Danilo Brajović .
Dušan je, navodi na kraju Danilo, bio veliki borac za nezavisnost Crne Gore, ali nažalost nije to dočekao.
Petar Petrović
Dobro je da narod vidi kakve veličine je imao
pored sebe.
Jedan od divnih Cetinjana kojeg vise nema,kao ni naseg Cetinja.
Cuveni Duka veliki covjek i slikar,voli si Crnu Goru cast tebi i tvome ostatku!!
Šta bi s konzervatorom Stevom što roni ilirske mačeve?
Nije imao para da slika to je žalost.
E i ovaj Brajovic nas konzervira lijepo…
Bogu velikome fala da se neko sjetio lika i dijela Dusana Duke Brajovica,akademskog slikara i umjetnika,ponos Cetinja,iako je rodjeni Baranin,Cetinje je njegovo i njegove porodice, velika svetinja.