Malo stvari u životu pruža toliko sreće kao bebin prvi osmijeh.
Prema studiji kalifornijskih naučnika sa Univerziteta u San Dijegu, čini se da bebe savršeno razumiju kako odrasle da učine srećnima.
Naučnici tvrde da se bebe svjesno smiju majkama jer očekuju da im one vrate istim izrazom lica. Bebe, naime, uspostavljaju ovu vrstu komunikacije s mamom jer je vole vidjeti kako se smije, tvrde naučnici. U istraživanju su učestvovale bebe između četiri i 17 sedmica starosti i njihove majke.
Naučnici su željeli otkriti koje reakcije nastaju kad se majka i dijete istovremeno osmjehuju i kad se nijedno ne smiješi. Ispitivali su i šta se dogodilo kad se samo majka smiješila i šta kad se samo dijete smiješilo.
Da bi izmjerili učinke tih ponašanja majki i njihovih beba koristili su tehnike koje se koriste u robotici, psihologiji i tehnološkoj nauci. Bebe su pokazale specifično ponašanje kad su se njihove majke smješkale u odnosu na ponašanje kad su imale ozbiljan izraz lica.
Bebe su se majkama osmjehnule kad su im se majke, gledajući ih u oči, nasmiješile, što su naučnici i očekivali. U situaciji kad su se već (odranije) nasmiješene majke okrenule prema svojoj bebi, dogodilo se suprotno: bebe im nisu uzvratile.
Bebe su, naime, vraćale osmijeh samo kad je on bio spontan i isključivo usmjeren i namijenjen njima.
Naučnici koji su sproveli eksperiment potvrdili su i da je potrebno igrati se s bebama kako bi se one nasmiješile. Njihova percepcija je vrlo oštra od najranije dobi, a sve što se radi s njima budi u djetetu neurološki odgovor.
Dakle, ako beba vidi da je majka srećna dok je gleda, kopiraće je, ako odrasli rukom uzmu igračku, to će učiniti i dijete. Autori studije istakli su kako su ovim istraživanjem utvrđene osnove interakcije između beba i roditelja, nešto što dosad nije bilo istraženo.
Djeca se smiju do 400 puta na dan, a odrasli oko 17
Zvuči nevjerovatno, ali naučnici su dokazali da se djeca smiju do 400 puta na dan (najviše između pete i šeste godine), a odrasli oko 17 puta dnevno. Kada se smijemo, cijeli organizam se pokreće, uzimamo mnogo više kiseonika, raste nam krvni pritisak, jača imunitet, podstiče se lučenje hormona rasta, a mozak oslobađa endorfin koji je zaslužan za sreću.
Neonatolozi tvrde da se dijete smije ili osmjehuje još u majčinom stomaku, u posljednjoj fazi prenatalnog razdoblja. Taj fetalni osmijeh je u stvari refleks koji služi da bi se vježbao Santorinijev mišić, mišić za smijeh, koji postoji samo kod ljudi. Dojenče staro nekoliko sedmica osmjehuje se u snu, ali to nije odraz snova, već nastavak te refleksne vježbe mišića. Prvo glasno smijanje nastupa od trećeg mjeseca, a oko petog mjeseca beba razlikuje nepoznatu osobu od roditelja. Dojenče od osam mjeseci osmjehuje se samo osobama koje poznaje, a jako se smije pri igri “skrivača” (roditelj krije igračke iza leđa), ili pri šuštanju vrećice itd. Uopše, dijete reaguje smijehom najviše na neočekivane događaje, igru, kasnije na ispunjenje neke želje ili pri dobijanju poklona.
Osmijeh je obilježje dobrog zdravlja i normalnog razvoja, a ne govori se bez razloga i da je smijeh lijek protiv bolesti. Zato se u mnogim zemljama počelo s primjenom tzv. Komikoterapije, gdje doktori -klovnovi zasmijavaju djecu i time ne samo da doprinose liječenju nekih bolesti, već i djecu oslobađaju straha i nepovjerenja, pogotovo kada su duže hospitalizovana. Dakle, smijeh je najbolji lijek za djecu i ona od njega rastu.
