U trećem razredu osnovne škole učenici su dobili zadatak da napišu na papir sedam svjetskih čuda.
Nakon nekog vremena pisanja najčešći odgovori su bili ovi: Egipatske piramide, Tadž Mahal, Panamski kanal, Grand Kanjon, Bazilika Svetog Petra, Empajer Stejt Bilding i Kineski zid.
Učiteljica je primijetila da jedna djevojčica još uvijek razmišlja i da nije završila zadatak.
Potom je upitala djevojčicu: “Imaš li problema sa svojom listom svjetskih čuda?”
Djevojčica je odgovorilia: “Da. Ne mogu da se odlučim jer ih ima toliko puno!”
“Pročitaj ono što si napisala, možda ti možemo pomoći.”
Djevojčica je oklijevajući pročitala sljedeće: “Za mene su ovo svjetska čuda… Vidjeti, čuti, dodirnuti, pomirisati, osjećati, smijati se i voljeti…”
U učionici je nastala tišina… Sve ono što podrazumijevamo kao svakodnevno i jednostavno u stvari je čudesno!
Najvrijednije stvari u životu se ne mogu ni kupiti ni napraviti, najvrijednije stvari su nam darovane na rođenju.
Tačno!