Lako je pretpostaviti da djeca prolaze kroz život bez ikakvih problema, ali stvarnost je mnogo drugačija. I djeca imaju probleme sa prijateljima, pa čak i osjećaj usamljenosti – što može da ima veliki uticaj na njihovo mentalno i fizičko zdravlje.
Zapravo, u Sjedinjenim Državama jedan ljekar je nedavno objavio da u toj zemlji postoji “epidemija“ usamljenosti koja je povezana sa problemima spavanja, tjelesnim upalama, pa čak i imunološkim promjenama kod mlađih odraslih osoba. Usamljenost je takođe povezana i sa većim rizikom od srčanih oboljenja, moždanog udara, dijabetesa, zavisnosti, suicidalnosti i demencije.
Nažalost, djeca nisu imuna na usamljenost. Usamljenost je bila problem sa kojim su se djeca suočavala prije pandemije kovida-19, ali je postalo još gore.
“Postoji znatno veći procenat djece koja kažu da su usamljena, pri čemu je 40 odsto u nedavnoj studiji primijetilo da imaju blago do umjereno osjećanje usamljenosti, dok se 10 odsto osjeća ozbiljno usamljeno”, prenio je za “Yahoo Life” psiholog Stefan Sofer.
Zašto je važno da se razgovara o usamljenosti sa svom djecom
Stručnjaci kažu da bi roditelji trebalo da razgovaraju sa djecom o tome šta je usamljenost – jer su velike šanse da će je iskusiti, čak i ako ne mogu da je imenuju.
“Usamljenost je izuzetno česta u ovom trenutku u našem svijetu”, ističe psiholog Džon Majer i dodaje:
“Sa široko rasprostranjenom upotrebom elektronskih uređaja, igračaka i interaktivnih uređaja i predmeta, djeca ne uče unutrašnje vještine da se zaokupe i zabavljaju kao što su to činili u prošlim generacijama”.
Ako djeca dožive usamljenost i ne znaju šta je to ili kako da zatraže pomoć, takva situacija može da ih dovede do emocionalnih zdravstvenih problema i problema u ponašanju.
“Periodična usamljenost može biti normalna i možda neće zahtijevati mnogo intervencije osim pomoć djetetu da pronađe adekvatnu aktivnost ili način da se poveže sa prijateljima i porodicom”, kaže Adel Kadje, pedijatrijski psiholog, i napominje:
“Ali uporna, hronična ili dugotrajna usamljenost ima mnogo veći uticaj na emocionalno i fizičko zdravlje djeteta ili adolescenata, kao i na cjelokupno svakodnevno funkcionisanje”.
Osjećaj usamljenosti može da dovede i do dodatnih izazova.
“Tu su povećana anksioznost oko vršnjaka ili odraslih, problemi sa samopoštovanjem i depresija”, kaže Hilari Amon, klinički psiholog, i dodaje:
“Ako roditelji razgovaraju sa djecom o tome šta je usamljenost i kakvo je to osjećanje, djeca će imati alate da im pomognu da identifikuju taj osjećaj kada ga dožive”.
Djeca koja se osjećaju usamljeno, ističu stručnjaci, takođe mogu da donesu loše odluke oko izbora prijatelja ili društvenih aktivnosti.
“Možda prihvate prijateljstvo jer je to bolje nego da nemaju prijatelja, ali ono može da dovede do toga da se vežu za vršnjake koji nemaju dobar uticaj ili ne uzvraćaju dobrim prijateljstvom. Ovim mladima će biti potrebna podrška u identifikovanju negativnih aspekata prijateljstva i podrška u pronalaženju prijateljstava koja su recipročna”, ističe Kadje.
Znaci usamljenosti kod djece
Stručnjaci kažu da postoji nekoliko znakova da je dijete usamljeno.
Dijete kaže da se osjeća izostavljeno
“Ovo može biti zbog promjena u prijateljstvima koja mogu biti uobičajena tokom rane i srednje adolescencije – to jest, dijete koje je ranije imalo stabilnu grupu prijatelja može da doživi neočekivane i neželjene promjene”, ističe Sofer.
Dijete se čvrsto drži roditelja
“Djeca koja izbjegavaju školu ili druge aktivnosti i žele da provode više vremena sa roditeljima možda se bore sa usamljenošću. Neka djeca mogu da tražiti više uvjeravanja ili češće zagrljaje ili druge fizičke udobnosti”, otkriva Amon.
Zadirkuju ih ili maltretiraju
“Ova iskustva često doprinose osjećaju isključenosti iz grupa vršnjaka”, kaže Sofer.
Izgledaju tužno
“Djeca koja izgledaju tužno ili doživljavaju značajnu anksioznost mogu se takođe osjećati izolovano od grupe svojih vršnjaka”, upozorava Soffer.
Stalno traže pažnju
“Ponašanja koja privlače pažnju, kao što je glupiranje pred vršnjacima ili činjenja stvari koje mogu biti nesigurne, mogu da budu znak da je dijete usamljeno”, tvrdi Amon.
Ne žele da rade stvari koje su voljeli ranije
“Roditelji mogu da primijete da njihovo dijete pokazuje malo interesovanja za aktivnosti ili možda nema samopouzdanja u pridruživanju aktivnostima”, ističe Kadje.
Dijete je mrzovoljno
“Možda će vam dijete djelovati kao napornije, razdražljivije ili anksioznije nego inače”, upozorava Kadje.
Ipak, treba imati i na umu da su neka od navedenih ponašanja razvojno odgovarajuća i normalna, zbog čega je važno da se razgovara o ponašanju sa djetetom, kako bi roditelji bolje razumjeli osnovni uzrok.
Kako pomoći usamljenom djetetu
Prva stvar je razgovor. Može biti direktan ili samo da izrazite svoju zabrinutost.
“Ako vaše dijete prijavi da se osjeća usamljeno, pitajte ga koji faktori dovode do takvoj osjećanja. Kada saznate šta stoji iza toga, možete da pokušate da riješite problem”, predlaže Amon.
Kadje preporučuje da roditelji priznaju osjećanja svog djeteta umjesto da im kontriraju, jer to pomaže djetetu da zna da ga neko čuje i da ne odbacujemo njihova osjećanja. Majer uz to predlaže i ograničavanje elektronike, napominjući da ona pomaže djeci da nauče da se više zabavljaju i tjera ih da imaju više društvenih interakcija.
Roditelji takođe mogu da preduzmu neke korake kako bi dijete bilo više uključeno u vannastavne aktivnosti u kojima će biti društveno aktivno. To uključuje zakazane sastanke za igru sa drugom djecom, priključivanje nekom sportskom klubu i drugi načini povezivanja sa prijateljima i porodicom.
Stručnjaci međutim upozoravaju roditelje da budu oprezni kada je u pitanju uključivanje djece na društvene mreže.
“Društveni mediji su jedna od opcija za povezivanje, ali nisu prikladni za sve uzraste i imaju mnogo nedostataka”, podvlače.
Kada tražiti stručnu pomoć za dijete koje je usamljeno
Stručnjaci kažu da nikada nije loše uključiti djecu u savjetovanje ako se suočavaju sa teškim osjećanjima, ali to je posebno tačno ako dijete pokazuje određene znake.
“Roditelji se podstiču da potraže stručnu pomoć ako sumnjaju da njihovo dijete pokazuje znake depresije – izgleda tužno i/ili razdražljivo tokom dužeg vremenskog perioda, povlači se iz zabavnih aktivnosti, ima promjene u obrascima spavanja i/ili apetita – ili značajnu anksioznost koja ga sprečava da se uključi u rutinska društvena iskustva, kao što su sastanci, zabave, sportske ili druge aktivnosti”, naglašava Sofer.
Kadje predlaže da roditelji potraže stručnu pomoć ako se dijete osjeća uporno usamljeno nekoliko nedjelja. Osim u slučaju ako dijete daje komentare o samopovređivanju ili je zapravo pokušalo da se povrijedi, što je znak da roditelji moraju odmah da potraže pomoć.
