Kako da reagujete kada dijete počne da odgovara, prkosi i vrijeđa

U određenoj fazi razvoja djeca počinju neprimjereno da odgovaraju svojim roditeljima, čak i da ih vrijeđaju. Saznajte zbog čega se to dešava i kako treba reagovati u takvim situacijama.

“Svaki roditelj je ta prva dječija odgovaranja primio zbunjeno, ali s vremenom, i kod roditelja počne da se stvara otpor. Rekli bismo: “Normalno. Neće meni dijete raditi šta god poželi”. I tako roditelji djeci počinju da “vraćaju istom mjerom”, a tako ulaze u začarani krug nepoštovanja i sa jedne i sa druge strane. A može, zasita može da bude drugačije”, kaže Šeron Silver, koja radi kao edukator za roditelje, i koja je napisala brojne članke i studije na temu disciplinovanja djece, prenosi Index.

“Prvo, dopustite mi da kažem da ja čvrsto vjerujem kako roditelji ne bi smjeli i ne treba da trpe nepoštovanje i emocionalne grubosti od strane svog djeteta, ma koliko i zbog čega god ono ljuto bilo”.

U trenutku kada dijete prkosno ili grubo odgovori, roditelj osjeća kao da postoje samo dvije stvari koje može da uradi – ili da trpi ili da kazni dijete. Ali, ni jedan ni drugi način nisu dobri i neće riješiti problem.

Postoji drugi način da se zaustavi nepristojno, grubo i uvrijedljivo ponašanje, a da dijete pritom nešto dobro i nauči.

Sjećate li se kada je bebin plač bio njen jedini oblik komunikacije? Ponašanje bez poštovanja takođe je samo to, oblik komunikacije. Verbalno nepoštovanje i nepristojne riječi samo su izraz osjećanja koje dijete ne zna da ispolji na drugi način, a mora da ih “oslobodi” iz sebe.

Kada dijete govori strašne stvari, kod roditelja se stvara osjećaj da mora da mu uzvrati. Pa onda roditelj na kog je dijete podiglo glas, automatski počinje da ispoljava svoja osjećanja povodom toga, najčešće rečenicom: “Šta ti misliš ko si ti da mi tako odgovaraš”, i na taj način kažnjava dijete koje je samo ispoljilo svoja osjećanja na jedni način na koji je znalo. Vraćanje istom mjerom i kažnjavanjem takvog ponašanja vi svom djetetu niste dali nikakav odgovor – vaša reakcija nikako nije popravila djetetova osjećanja u tom trenutku. Samo ih je pogoršala, a vaša rečenica je djetetu zabranila da svoja osjećanja ispolji opet. Dijete je samo još više zbunjeno i frustrirano. A vi im svojim primjerom dajete povod da se prema vama sve češće tako ponašaju. Tako se stvara začarani krug u koji upadnu mnoge porodice.

Uvijek postoji bolji način. Ali, prvo morate shvatiti sljedeće – dijete često nije do kraja svjesno odakle dolaze sva te siline emocije koje ga obuzimaju. Ljutnja je za njih jednaka misterija kao i vama. Oni se tih novih emocija često plaše, a svojim vikanjem tjeraju taj strah. Ali, to je ujedno i njihov vapaj za pomoć. Vapaj koji kaže: “Ne znam kako da se nosim sa tim, molim vas pomozite mi!”.

Intenzivna osjećanja su sastavni dio procesa odrastanja, a ako će oni te svoje emocije morati da gutaju do tačke lomljenja kasnije neće znati nikako drugačije ni da ih ispolje i među djecom i roditeljima će nastati nepremostiv emocionalni rat.

To je zamka koja u vaspitanju može biti kobna za kasniji kvalitetan odnos i, najviše, kvalitetan karakter djeteta, budućeg čovjeka.

Zamislite da ste sa svojim djetetom vezani jednim užetom. Kada dijete povuče uže, vi ga kao roditelj samo pustite. Ne potežite dalje. Ali ostanite čvrsti tu gdje jeste. Kada dijete počne da odgovara vi se samo “ugasite” na trenutak.

Dijete će u početku da nastavi sa svojim odgovorima, traženjima, čak i uvredama, a vi se samo isključite. Kada se dijete smiri, počnite da govorite smirenim tonom. Razgovarajte sa svojim djetetom. Tek kada dijete svoju ljutnju počne da usmjerava u prave stvari, u izvore svojih pravih frustracija, tada ste na dobrom putu da se takve stvari više ne ponavljaju.

To nije lak proces. Pogotovo ako je dijete već starije i već naviklo na uzajamne frustracije. Morate da znate da proces odrastanja traje jako dugo, godinama, ponekad do kraja života, pa ako želite da živite u miru sa svojim djetetom i da mu budete stub tokom njegovog odrastanja, “bacite” uže i ne uzvraćajte svojoj djeci “istom mjerom”. Tako će samo postati još gori, i željeće da se osvete.

Omogućite djeci da na miran, stabilan način shvate svoje odrastanje i izrastu u dobre ljude. Ljude koji će znati da se nose sa svime što će im život tek donijeti.