Mnogi se roditelji bore sa tim kako navesti djecu da što više čitaju, a time i kako razvijati čitalačku pismenost. Srećom, postoji rješenje.
Čitalačka pismenost definiše se kao sposobnost razumijevanja, promišljanja i angažmana u pisanim tekstovima radi postizanja ličnih ciljeva, razvoja vlastitog znanja i potencijala i aktivnog učestvovanja u društvu.
Prema nekim istraživanjima, razvijana čitalačka pismenost povećava vjerovatnost da će neko nastaviti više ili visoko obrazovanje nakon završetka srednje škole.
Postoji nekoliko nivoa čitalačke pismenosti koje se redovno provjeravaju standardizovanim testovima i PISA testiranjima, od traženja samo jednog jasno istaknutog podatka u tekstu do pronalaženja skrivenih podataka u tekstu i zaključivanja.
Do svega toga dijete mora doći postupno, a ovo su načini na koje mu možete pomoći.
1. Pratite djetetovo čitanje i uočite da li se muči sa nečim
Čitanje se zasniva na pet faktora: jezičko-govornom razvoju, sposobnosti auditivne i vizuelne percepcije, tečnosti, obogaćivanju rječnika i razumijevanju. Djetetu ćete najviše pomoći tako što uočite sa kojim područjem ima najviše problema i radite upravo na tim temama.
Na primjer, ako vidite da dijete bez problema može pročitati priču, letak ili domaći zadatak, ali ne razumije šta se od njega traži, najviše ćete mu pomoći ako se usredsredite na to.
Mirnim tonom nastojte da mu postavljate potpitanja, navodite ga da u tekstu pronađe rečenice kojima će potkrijepiti to što je reklo i da pokuša vlastitim rečenicama da prepriča pročitano. Vremenom će mu ići sve lakše, ali potrebno je strpljenje.
2. Neka čita bilo šta, ne samo knjige
Čitalačka pismenost ne odnosi se samo na čitanje knjiga ili drugih štampanih materijala nego i na elektronske medije. Današnja djeca provode mnogo više vremena na internetu nego prethodne generacije, posebno kada se uzme u obzir onlajn nastava, pa je zato i traženje podataka drugačije nego kada je riječ o pisanim materijalima.
Ovaj dio čitalačke pismenosti vezan je za sposobnost objedinjavanja, tumačenja i provjeravanja vjerodostojnosti izvora iz kojeg se podaci dobijaju. Upravo zato treba razvijati kritičko mišljenje, pa je sa djetetom potrebno razgovarati o tome i izvan medijske kulture u školama.
Što se tiče čitanja drugih materijala, pokušajte da iskoristite svaku priliku za to. Na primjer, neka dijete čita jelovnik u restoranu, strip…
3. Pustite da povremeno i samo odabere naslove koji mu se čine zanimljivim
Svaki nivo obrazovanja sa sobom nosi lektirne naslove koji se moraju pročitati. I koliko god se (neki) učitelji i profesori trudili da djeci približe lektiru na što zanimljiviji način, upravo to što se to mora pročitati djeci stvara svojevrsnu odbojnost.
Nastojte da dijete ne povezuje čitanje i knjige samo sa lektirama. Povedite ga u knjižaru i dajte mu da samo odabere što mu se čini zanimljivim.
Izbor je zaista veliki, samo osluškujte djetetove želje, a povremeno mu ponudite i svoje prijedloge.
4. Povežite čitanje (i pisanje) sa svakodnevnim aktivnostima
Pisanje je takođe neodvojivo od čitanja i čitalačke pismenosti, a kako biste to dvoje spojili, uključite dijete u svakodnevne aktivnosti. Na primjer, ako treba da nabavite hranu u prodavnici, diktirajte djetetu spisak potrebnih namirnica, a ono neka piše. Neka vam na kraju pročita cio spisak.
Takođe mu možete dati zadatak da baki, deki ili bilo kom drugom rođaku napiše pismo u kom će napisati kako mu izgleda dan nastave, čime se igra kod kuće i slično. Neka vam ga takođe naglas pročita prije slanja.
5. Budite uzor
Svi prethodni savjeti uzaludni su ako dijete ne vidi da uistinu aktivno učestvujete u svemu, ali i ako ne vidi da i vi sami čitate. Neka vas dijete što češće vidi kako čitate (ili barem listate) knjigu. Neka vidi kako odlazite u knjižaru i stavljate knjige na svoj noćni ormarić.
Vremenom će njegova znatiželja prevladati, pa će htjeti da vidi šta to čitate i samo osjećati potrebu za čitanjem.
