Kako vršnjačko nasilje dovodi do problematičnog ponašanja u zrelosti

Pod pojmom vršnjačko nasilje se podrazumijevaju sva krivična djela i prekršaji koje vrše maloljetna lica đačkog uzrasta. Zapravo, nasilje je veoma širok spektar devijantnog ponašanja i ne odnosi se samo na ponašanje prema vršnjacima u školskoj ustanovi. Lomljenje klupa u parku, crtanje grafita po zgradama takođe spada u nasilničko ponašanje (odstupa od uobičajenog), piše Yumama.

Nasilje među vršnjacima odvija se i van školskog prostora, a često baš ta ista djeca svoju agresiju ispoljavaju i nad osobama iz svoje okoline. Svaka vrsta devijantnog ponašanja koju viđamo na ulici, u parku, u kući ili kafiću može se nazvati vršnjačkim nasiljem. Svaki vid verbalnog, fizičkog ili Internet nasilja među maloljetnim licima i svaki vršnjački sukob van prostora škole, takođe, spada u vršnjačko nasilje.

Da li djeca koja su nasilnici kasnije postaju delikventi?

U najvećem broju slučajeva da. Ukoliko se njihovo agresivno ponašanje ne spriječi, oni mogu postati pravi mali delikventi. Maltretiranje vršnjaka u adolescentskom periodu može da napravi ozbiljnog nasilnika u zrelom dobu. Ne samo da će svoju agresiju iskazivati nad ženom i djecom već to nasilje može izaći na ulicu. Takva osoba je sklona konfliktima i lako ulazi u sukobe koji se završavaju agresijom ili fizičkim obračunima. To nije samo bezazlena tuča u kafiću, već može biti i mnogo gore.

Kako počinje maloljetnička delikvencija?

Svi smo u svom okruženju imali bar neki primjer osobe koje su se svi plašili i koja je bila “faca” jer je činila neka bahata djela. Tako delikvencija kod maloljetnih lica i počinje. Prvo tako što djeca sklona takvom ponašanju ponižavaju drugu djecu, maltretiraju ih, vrijeđaju, a postoje i slučajevi djece koja su pridobila “vršnjačku moć” i koja osjećaju slobodu da nesmetano mogu da naređuju svojim vršnjacima i da od njih uzimaju šta god požele. Ne libe se da uzmu tuđi kačket, majicu ili ranac ukoliko im se to svidi, a kada uđu u prodavnicu prema proizvodima sa police se ponašaju kao da su njihovi.

Tako počinje svako delikventno ponašanje, a može se završiti iza rešetaka i, u najgorem slučaju, kobno po porodicu ili druge osobe iz okoline.

Može li se maloljetnička delikvencija spriječiti?

Svaki vid devijantnog ponašanja, ukoliko se primijeti na vrijeme, može da se spriječi. Psiholozi smatraju da, sve dok takvo ponašanje ne uzme maha, njemu se može stati na put. Samim tim što je riječ o maloljetnom licu, saradnja roditelja je obavezna. Ne samo da roditelji moraju da uspostave saradnju sa školom, institucijama i drugim roditeljima koji su u istom problemu (sa kojima se dijete druži), već moraju da razgovaraju sa djecom čim primijete neka odstupanja u ponašanju.

Rad sa djecom, razgovor, pa i stručna pomoć ključ su u otklanjanju svakog delikventog ponašanja kod adolescenata.