Odgajiti srećno dijete nije lak zadatak, ali često mi roditelji, u namjeri da im olakšamo težak životni put, uradimo sasvim suprotno. Upravo to je i tema jedne stare ruske priče koja na jednostavan način ukazuje na naše krupne greške i otkriva veliku tajnu – kako naučiti djecu da budu zadovoljna i srećna.
Jednom je jedan mudri starac išao putem, posmatrao je prirodu i divio se lijepim, jarkim bojama proljeća. U susret mu je naišao čovjek koji je na svojim leđima nosio toliko težak teret da su mu noge podrhtavale.
– Zašto osuđuješ sebe na tako naporan rad i stradanje? – pitao je starac.
– Mučim se da bi moja djeca i unuci bili srećni – rekao je siroti čovjek.
– Moj pradjeda je osudio sebe na težak rad kako bi pomogao mom djedi, djeda se žrtvovao zbog mog oca, a moj otac zbog mene, a ja se sada mučim zbog sreće moje djece.
– A da li je neko u vašoj porodici bio srećan? – upitao je mudrac.
– Još uvijek nije, ali djeca i unuci sigurno hoće! – uzviknuo je čovjek.
– Nažalost, nepismen ne može da vas uči čitanju, a krtica nikada ne vaspitava orla! – uzdahnuo je stari mudri čovjek.
– Prvo moraš da sam naučiš da budeš srećan, kako bi pokazao svojoj djeci šta je sreća. To će biti tvoj najvrijedniji poklon njima.
Bravo!