Djeca

Mudrolije Raše Popova za djecu, ali i odrasle

Raša Popov nas je napustio prije tačno godinu dana, 19. aprila 2017. godine, ali njegove mudre misli ostaju i za buduće generacije, za djecu, ali i odrasle koji su sačuvali djecu u sebi. Danas smo se sjetili nekih od njih – nadamo se da će i vama izmamiti osmijeh.

O moralu: „Patuljak koji se popne na planinu i dalje ostaje patuljak.“

O intelektualcima: „Intelektualac nije onaj ko je diplomirao na nekom fakultetu, već je onaj ko ima pravo rješenje u pravom trenutku.“

O odrastanju: “Čim uđeš u pozno djetinjstvo i u svijet odraslih ti si već zaboravio dio onog pakla, dio mračnih strahova i strašnih zabrana. Znači, samo dijete osjeća danteovsku trostruku viziju svijeta. Samo u vremenu ranog djetinjstva spojeno je opasno i lijepo. Čim si razdvojio te dvije stvari više nisi dijete. Zato je djetinjstvo najupečatljiviji doživljaj. Ono je potpun susret sa stvarnošću.“

O bajkama: „To nešto strašno mora da postoji u bajkama da djeca, kad odrastu i kada se sretnu sa surovostima života, ne dobiju nervni slom. Tako budu pripremljena od malena na užasne scene.“

O smijehu: „To je ono što sam rekao – da je dijete stvor koji može da se raduje, može da se smiješi, smiješi se poslije dvije, tri nedjelje čim se rodi. To je najčudnije. Ja gledam tu bebu, tek se rodilo pa već se smiješi i raduje se. To je fantastično To je djetinjstvo.“

O bogatstvu: “Bogat si onoliko, koliko si proputovao svijetom.”

O ratovima: “Nije dobro ovo vrijeme, ima mnogo divljaštva na sve strane. Svjetski političari govore laži, započinju nove ratove, svađaju se kao piljarice na pijaci, a nisu naročito ni kulturni ni obrazovani. Na svakom koraku se dešavaju ružne stvari.”

O bontonu: “Kao penzioner živim okružen starijima koji znaju šta je bonton i lijepa riječ. Za moj komšiluk i prijatelje mogu reći da su šampioni bontona. Dakle, ako se jednom saživite sa manirima, oni uvijek ostaju dio vas. Svjedoci smo da nam se svakodnevno preko TV i medija servira prostakluk na kome profitiraju oni koji ne poznaju bonton. Mislim da lijepo ponašanje nikad ne izlazi iz mode i da treba, opet bih i sebe i druge učio manirima koji su ljepši dio našeg života…”

O ženama: “Unoseći birane misli Marije Montesori u svoju knjigu saznao sam da za razliku od muškaraca, žene posjeduju izvanredan dar za planiranje i organizaciju. Obično se misli da su glavni planeri u društvu muškarci, a to je zabluda. Ona i porodicu drži na okupu, njeguje je, podiže.“

O sebi: “Uvijek sam pred nebom osjećao jednu te istu stvar, a to je da ne znam tačno ko sam. Pred beskrajem neba imao sam iznenadno moćno osjećanje da se smanjuje moje saznanje ko sam. Tačno znam da sam uvijek povezivao nebo sa cvrčcima. Nikad nisam doživio hladni sjaj zvijezda kao tišinu, nego sam uvijek doživljavao jedinstveno iskustvo. Zvijezde trepere – i cvrčci trepere. U Mokrinu je zvjezdano nebo ljepše nego u gradovima, to se zna. Ljeti kad sam bio dijete, stalno smo gledali Mliječni put. Sad kad sam ga gledao ovako sa trombom u očima, imam utisak da je prije šezdeset godina u Mliječnom putu bilo mnogo više zvijezda nego danas. Gledao sam u zvjezdano nebo i opet nisam znao ko sam.”

Send this to a friend