Samopouzdanje djeteta je važna stvar jer to je njegova subjektivna i često emotivna procjena koliko ono samo vrijedi u ovom širokom svijetu. Samopuzdanje je ono što djeci daje hrabrost da istražuju svijet, prihvate nove nepoznate izazove i da pritom vjeruju sami u sebe i svoje snage.
Pomoći djetetu da razvije zdravo samopouzdanje nije nimalo jednostavan zadatak i lako je napraviti neku grešku. I onda se jednog dana rastužimo zbog izjave djeteta koja pokazuje nedostatak samopouzdanja ili nas uplaši prevelika doza egocentričnosti tog malog bića, piše sajt girotondo.com.hr.
Kojim greškama narušavamo ili pak previše podstičemo samopouzdanje djeteta?
Kritikovanje djeteta
Kad kritikujemo djecu, vrlo lako, a opet nenamjerno to radimo tako da kritikujemo i njih kao osobe. Kad im kažemo da smo se razočarali u njih, rušimo kockice njihovog samopouzdanja, a time i volju i želju da se suoče s novim izazovima. I tako pomalo vežemo njihovu ličnost uz uspjehe i neuspjehe, što nikako nije dobar temelj.
Previše hvaljenja
Naspram kritikovanja, imamo i drugu krajnost: previše hvaljenja. Iako pohvale hrane samopouzdanje, bitno je znati kada i kako ih koristiti. Kao i kod kritika, pohvalite konkretne postupke djeteta i njihov trud umjesto uopštenih rečenica kojim obično hvalimo njegove crte ličnosti.
Kontrolisanje života djeteta
Umjesto stalnog koordiniranja djetetovih radnji, možemo ih voditi i savjetovati dok ne nauče sami, a onda treba da naučimo da ih pustimo da sami istražuju i otkrivaju nove stvari nezavisno od nas. Ako taj put utabamo od malih nogu, biće nam lakše kad porastu, moći ćemo da razgovaramo sa njima o dobrim i lošim stranama nekog izbora tako da im to ne djeluje kao nametanje sopstvenog mišljenja ili kao da pokušavamo da na njih prenesemo svoje neispunjene ambicije. Pomozite im da pronađu svoje interese i onda ih u tome beskrajno podržavajte.
Preuzimanje aktivnosti umjesto djeteta
Iako odrasli vjerovatno puno stvari mogu da urade brže i bolje, nije stvar u brzini ni kvalitetu. Ako pustimo djecu da to urade sporije i uz po koju grešku, dajemo im priliku da razvijaju nezavisnost, uče da rješavaju probleme i razmišljaju svojom glavicom, ali i da se nose sa frustracijama i razvijaju upornost, kad ne uspiju iz prvog pokušaja. A ponekad i mi, odrasli, od njih možemo da naučimo nove načine razmišljanja, one originalne dječije.
Stremljenje savršenstvu
Postavljanje visokih očekivanja može da ima sasvim suprotno dejstvo na deijte od onog željenog. Djeca mogu biti pod stresom i u velikom strahu da nas ne razočaraju, a takvo stanje sigurno nije plodno za razvoj i učenje. Ponekad se najbolje uči iz vlastitih greška zato nemojte štititi djecu i oduzimati im pravo na njih. Radije ih naučite da greška ne znači neuspjeh, sve dok učimo iz nje. Greške nas mogu poučiti tome koji pristupi rješavanju problema nisu dobri, a samim tim nam mogu otvoriti i nove horizonte.
Zanemarivanje komunikacije
Zdrava komunikacija stvara pozitivno porodično okruženje i jača emotivne veze. Način i količina komunikacije sa djecom takođe utiče na samopouzdanje djeteta. Iako imamo prenatrpane dnevne rasporede, uvijek treba da pronađemo vremena da uvažimo djetetova osjećanja koje nam ono komunicira, pokažemo interes za ono čime se bavi i postavimo pitanja uz koja ćemo bolje shvatiti njegovo razmišljanje.
Aktivno slušanje onoga što govori bez prekidanja pomaže djetetu da shvati da je važno i da su nam njegove želje, osjećanja, potrebe i mišljenja važni.
Poređenje sa drugom djecom
Ovo je sigurno jedna od prvih i najgorih grešaka u rušenju samopouzdanja koju roditelji krenu da rade još dok je dijete u pelenama. Nije važno da li upoređujemo dijete sa drugom djecom ili čak sa sobom kada smo bili njegovih godina, dijete će to često doživjeti kao poruku da nije dovoljno dobro. Nijedan čovjek nije isti, pa tako ni poređenja nemaju smisla niti donose išta dobro.
Izražavanje vlastitog nedostatka samopouzdanja
Dobar način za podsticanje razvoja samopouzdanja djeteta je da mu pokažemo dobar primjer kod sebe. Stoga govorite sami o sebi pozitivno i budite model koji će ih naučiti saosjećanju, ljubaznosti i naposletku samopouzdanju.
Podstičući razvoj samopouzdanja djeteta pomažemo djetetu da shvati da je sposobno da se nosi i sa uspjehom i sa neuspjehom. Da bismo to postigli, bitno je da mu pružimo priliku da doživi oba, poput sporta. Na kraju krajeva, ono što je bitno jeste da zna da ste vi tu za njega i da vjerujete u njega, nekad i više od njega samog!
